Skupina od 38 mladića iz Australije i Novog Zelanda otišla je u Vanuatu (zemlju sastavljenu od mnogih otoka 1000 milja istočno od sjeverne Australije) dva tjedna u siječnju kako bi obnovila školu pod nazivom „College Technique San Michel“, koju pohađa 400 učenika.

Škola se nalazi u gradu Luganville na otoku Espiritu Santo, najvećem otoku u zemlji. Mnogi učenici ostaju u školi tijekom semestra jer dolaze s drugih otoka.

Škola naplaćuje učenicima nekoliko stotina dolara godišnje za obrazovanje, obroke i smještaj. Škola nema sredstava za plaćanje materijala ili rada za obnovu oštećenih ili starih dijelova škole. Naknade za školu su niske jer je prosječna plaća niža nego u drugim razvijenim zemljama, ali troškovi mnogih stvari su isti kao u razvijenom svijetu. Hrana, automobili, mobilni telefoni, građevinski materijali koštaju isto u Vanuatuu kao i u Australiji. Mnogi mještani zbog toga uzgajaju sami hranu. Ujedinjeni narodi navode Vanuatu kao jednu od “najnerazvijenijih zemalja” na Svijetu (na popisu najnerazvijenih zemalja postoji još 46 drugih zemalja).

Svi volonteri krenuli su početkom siječnja iz raznih dijelova Australije i Novog Zelanda te se okupili u Vanuatuu. Skupinu su činili momci iz šest različitih pokrajina i teritorija u Australiji i iz raznih gradova na sjevernom otoku Novog Zelanda.

Razlika u dobi je veća od uobičajene grupe radnih volontera, s najmlađima od samo 14 godina, dok su stariji u grupi bili u ranim dvadesetim godinama. Među onima koji su došli bio je pomoćnik šefa gradilišta iz Melbournea i keramičar iz Canberre. Imali su korisne savjete za obnovu i djelovali su kao vodiči za mlađe, manje iskusne radnike-volontere.

Različita sveučilišta u Australiji i Novom Zelandu (Nairana, Mirrabooka, Aldridge, Drummond, Glenrowan i Greywood), u suradnji s humanitarnom organizacijom Reledev iz Australije, zainteresirali su se za projekt obnove u Vanuatuu nakon što je Warrane College u Sydneyu organizirao radni kamp za izgradnju vrtića u San Michelu u srpnju prošle godine.

Povratne informacije iz tog projekta bile su vrlo pozitivne. Mještani su bili ljubazni i uslužni, hrana i smještaj nisu bili loši, a u blizini su bile i trgovine s građevinskim materijalom. Posebno naporno bilo je u siječnju, kada su vrućina i vlaga bile mnogo više nego u drugim mjesecima.

Međutim, momci su se dobro prilagodili i rijetko su se žalili na radne uvjete te su nastavili s raznim poslovima vezanim uz obnovu škole.

Osam učionica je renovirano, obojani su strop, zidovi i vrata. U učionicama su se dva stropa morala u potpunosti zamijeniti, kao i strop cijele blagovaonice. To je bio pravi pothvat. Izgrađena je sušionica za odjeću, ured je kompletno redizajniran, što je uključivalo rušenje zidova i bojanje. Vanjska strana cijele osnovne škole je prebojana, a košarkaško igralište, koje je bilo obraslo korovom, očišćeno je i obojano te su košarkaške ploče zamijenjene novima.

Svaki dan je bila mogućnost prisustvovanja na sv. misi, meditaciji (vođenu molitvom), krunici, kao i mogućnost čitanja duhovnog štiva. Mnogi od volontera su prisustvovali ovim aktivnostima i tako obnovili odnos sa Gospodinom.

Nakon posla volonteri su obično igrali nogomet ili košarku, a oba sporta su jako popularna u Vanautu. Nakon sporta bi mnogi od njih otišli na kupanje. Grupa je također imala tri slobodna dana na kojima su obilazili lokalno područje. Na svakom izletu je kupanje u moru bile obavezno zbog vrućine; plaže u Vanuatu su nevjerojatno lijepe i nezaobilazne za sve posjetitelje.

Za prvi izlet su volonteri otišli na susjedni otok Aore. Tamo su plivali, imali ručak uz roštilj, tropsko piće (sastavljeno od različitih lokalnih voćki) i otišli na obilazak špilje šišmiša i male plantaže kakaa i kokosa. Nakon toga su posjetili plažu Champagne i luku Olry, koje su, po svemu sudeći, bile najljepše plaže koje su mnogi od njih ikada vidjeli.

„Ono što sam iz ovoga projekta naučio jest kako mogu svoj posao napraviti za Boga i bližnjega ne žaleći se toliko na teškoće i ne razmišljajući samo o sebi. Kako više biti nesebičan, a ne samo sebičan”, rekao je Josh Pangilinan, učenik srednje škole iz Sydneya.

“Došao sam ovamo kako bih pomogao zajednici i školi i duhovno se obnovio. To je bila jedna dobra prilika jer vam pomaže da stavite sebe u pravu perspektivu. Ljudi ovdje, oni zapravo nemaju mnogo, ali su sretniji od većine ljudi koje poznajem i koji imaju 'sve'. "