Za Aristotela, „duša je, na neki način, sve” (De Anima 432b20). Tvoj um može dokučiti bit gotovo svega što ti je nadohvat ruke – a zahvaljujući tome koliko smo danas povezani, taj je doseg golem. Pristup kulturi i informacijama nikada nije bio lakši. Tajne subatomske tvari, najudaljeniji planeti, bezbrojni oblici koje je arhitektura poprimila kroz povijest, misterij granice između ljudskog uma i neuroznanosti... mogućnosti za učenje praktički su neograničene.

No, taj cijeli svijet može biti potisnut drugim, blještavijim stvarima. Knjige i učenje mogu se činiti dosadnima usporedimo li ih s videoigrama, kratkim videozapisima na društvenim mrežama ili onim što je trenutačno u trendu. Želim ti pokazati da doista možeš uživati ​​u proučavanju i učenju novih stvari. Izgradnja navike marljivog učenja otvorit će ti stvarne prilike, kako u akademskom, tako i u profesionalnom smislu. No, pomoći će ti i da rasteš na mnoge druge načine: razvijajući svoje interese, odnose s drugima i odnos s Bogom, kao i način na koji se nosiš s bezbrojnim izazovima koje život stavlja pred tebe.

Učenje kako uživati ​​u učenju

Mnoge se ljudske aktivnosti isprva čine zamornima, no kad ih svladate, počinjete u njima uživati. Pomislite, primjerice, na bavljenje sportom ili sviranje nekog instrumenta. Isto vrijedi i za učenje. Zbog toga sveti Toma Akvinski govori o marljivosti u učenju (studiositas) kao dijelu kreposti umjerenosti (S. Th. II-II, q. 166, a. 2). I kao svaka navika, i ta se marljivost stječe isključivo vježbom.

Vaša duša, dakako, želi spoznati duboke istine, no tijelo bi radije izbjeglo napor i ostalo u zoni udobnosti. Bez navike marljivog učenja nećete se moći posvetiti složenom ili zahtjevnom gradivu. Znanje ćete moći usvajati samo iz izvora koji od vas ne traže mnogo. To vas čini lakim plijenom za sadržaje koji ne zahtijevaju trud, a izazivaju ovisnost i pružaju beskorisnu stimulaciju (poput pornografije ili površnih teorija zavjere – stvari kojih na internetu danas ne nedostaje).

Godine 2024., nakon javnog glasovanja, Oxford English Dictionary proglasio je izraz „brain rot” (hrv. „truljenje mozga”) riječi godine, definirajući ga kao „navodno propadanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe, osobito kao posljedicu pretjeranog konzumiranja sadržaja koji se smatra trivijalnim ili nezahtjevnim”. Sadržaj niske kvalitete može dovesti do atrofije intelektualnog „mišića” potrebnog da ustrajete i shvatite složenije stvari. Izgradnja navike marljivog učenja pomaže vam da to izbjegnete te da umjesto toga tražite štiva i razgovore koji vas doista potiču na rast.

Pa, odakle početi?

Počni s nečim što te već zanima. Recimo da si veliki ljubitelj tenisa: počni čitanjem biografije svojih omiljenih igrača. Saznat ćeš mnogo o tome kako su se popeli na vrh ili što ih je taj put zapravo stajao. Takvo štivo može te odvesti u neočekivanim smjerovima, pružajući ti pravi uvid u život profesionalnog sportaša, kao i priliku za razmišljanje o tome kako se oni nose s drugim životnim izazovima.

Biti vrhunski sportaš zahtijeva više od pukog fizičkog napora. Najbolji igrači treniraju i svoj um. Pretraži Google Scholar i pronaći ćeš mnoštvo istraživanja o sportskoj psihologiji te o tome kako se profesionalci pripremaju za ostvarenje svojih ciljeva. I eto: tvoj spontani interes za tenis upravo te odveo u svijet psihologije – područje koje možda nikada ne bi privuklo tvoju pažnju samo po sebi, a koje se odjednom pokazalo fascinantnim.

Isto vrijedi za bilo koje predmete koji te već zanimaju u školi ili na fakultetu. Tako gradiš intelektualnu snagu koja će ti trebati za sve ostalo. Počni od onoga što ti je najlakše, pa nastavi dalje. Što više učiš, to te više stvari počinje zanimati – učenje postaje sve ugodnije što dublje zalaziš u materiju.

Redovito čitanje temelj je marljivog učenja i stjecanja znanja. U filmu Indiana Jones i posljednji križarski pohod, lik kojeg glumi Harrison Ford kaže: „Sedamdeset posto arheološkog posla obavlja se u knjižnici. Istraživanje. Čitanje.” Vlastito iskustvo može nas dovesti samo do određene točke. Čitanje nam omogućuje pristup iskustvima i razmišljanjima bezbrojnih drugih ljudi.

Učenje s jasnim prioritetima

U svom nezaboravnom romanu Zaručnici, Alessandro Manzoni predstavlja nam don Ferrantea, plemića i učenog intelektualca. Njegova golema knjižnica sadrži ozbiljna djela poput Aristotelovih spisa i političkih rasprava Jeana Bodina, no prepuna je i knjiga o astrologiji, magiji i vještičarenju, običajima dvoboja te rasprava o „oblicima i navikama sirena i feniksa” ili o tome „kako se kapi rose pretvaraju u bisere unutar ljuštura kamenica”.

Pogledajte vlastitu povijest pretraživanja na internetu. Vjerojatno ćete pronaći pokoji koristan upit... ali i mnoštvo potpuno beskorisnih. Svi možemo završiti pomalo poput don Ferrantea. Nije svako znanje vrijedno stjecanja. Marljivost ima svoju pretjeranu stranu, a to je znatiželja – ne ona dobra, intelektualna, već ona raspršena: želja za spoznajom stvari koje nam zapravo ne pomažu ili nas odvraćaju od onoga što dugujemo drugim ljudima i Bogu (S. Th. II-II, q. 167, a. 1).

Dobar je potez zatražiti pomoć iskusnije osobe kako bismo naučili određivati ​​prioritete. A dio određivanja prioriteta jest i znati kada stati. Sjetite se čovjeka koji je provodio toliko vremena čitajući viteške romane da mu se „od premalo sna i previše čitanja mozak isušio te je izgubio razum” (Miguel de Cervantes, Don Quijote). Učenje je najučinkovitije kada je uravnoteženo s odmorom i vremenom provedenim s drugim ljudima. Bistrina uma omogućuje vašem intelektu da dosegne svoj puni potencijal.

Motivacija koja uistinu traje

Mnogo je razloga za učenje: osvajanje nagrade, završetak studija kao najbolji u generaciji, pronalazak dobro plaćenog posla. Jesu li to loši razlozi? Ne nužno – ali oni samo učenje stavljaju u drugi plan. Snažniji je motiv služenje drugima i društvu.

Sveti Josemaría tome posvećuje cijelo poglavlje u knjizi Put. U njemu piše: „Studij – stručno usavršavanje, kakvo god ono bilo – za nas je ozbiljna obveza” (Put, br. 334) te: „Ako želiš služiti Bogu svojim razumom, studij je za tebe ozbiljna obveza” (Put, br. 336). Istinska i temeljita pripremljenost ključna je želiš li dobro služiti.

Što je veći tvoj san, to je veći i razlog za učenje. „Svom svakodnevnom profesionalnom radu pridodaj nadnaravnu nakanu i posvetit ćeš ga” (Put, br. 359). Kakvu nakanu? Papine nakane, duše koje su se udaljile od Boga, tvoju obitelj i prijatelje. Ovdje nema prečaca – postoji samo davanje najboljeg od sebe. Tako ćeš najbolje iskoristiti svoje talente, jer „nema isprike za one koji bi mogli biti učenjaci, a to nisu” (Put, br. 332).