Na Posljednjoj večeri Isus nam je dao novu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15, 12). I kako bi to ostalo duboko urezano u pamet učenika i u svakome od nas, oprao je apostolima noge.
Sveti Ivan piše u svojoj prvoj poslanici: “Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću” (1Iv 3, 16).
Ima mnogo načina za polaganje života. Roditelji u obitelji svojom pažnjom u brizi za svako svoje dijete; stručnjaci koji rade u duhu služenja, nastojeći poboljšati svoje okruženje, a da ih ne prevlada lakomost za dobitkom. Svećenici polažu život dok se nesebično brinu za sve muškarce i žene koji dolaze k njima kako bi našli Krista.
Danas na poseban način vidimo kako toliko ljudi polaže svoj život za druge. Počevši od zdravstvenog osoblja koje riskira svoj život za tolike ljude koji trpe zbog pandemije. Prihvaćaju patnju svakog pacijenta, a s njim i rodbinu koja u mnogo slučajeva ne može biti s njima. Ne ograničavaju ispunjavanje svojih dužnosti i svjesni su da zahvaljujući njihovom velikodušnom radu mnogi imaju podršku. Isto se može reći o mnogim drugim ljudima koji svojim toliko potrebnim zalaganjem, i možda neprimjetnim, surađuju kako svijet ne bi stao: transporteri, blagajnici u supermarketu, osoblje u farmaciji, policija...
Oni koji imaju izravan kontakt s patnjom: liječnici, bolničarke, zdravstveno osoblje svake vrste, naravno i svećenici... čine na različite načine prisutnom pratnju Krista onima koji trpe bolest, ili strah ili koji su usamljeni. Molimo za sve njih, također i da se, kada su umorni ili savladani situacijom, sjete da ih Isus jača.
Svi možemo surađivati na jedan i drugi način, ponekad također i malim detaljima, kao pisanjem poruka bolesnicima ili prijateljima ili poznanicima koji bi mogli biti više usamljeni. Svi možemo imati inicijativu i kreativnost kako bismo starijim i više pogođenim ljudima pomogli na način koji su dužnosnici dozvolili.
Ali novu Gospodinovu zapovijed živimo u svojem domu svaki dan u mnogim malim činima ljubavi koji donose mir i radost našoj obitelji i ljudima oko nas. Sveti Josemaría nam daje ovaj savjet: “Ljubav se sastoji više u “razumijevanju” nego u “davanju”[1].
Drugi način kako oživjeti i da ta zapovijed postane naš život jest: praštanje, isprika, iskreno zanimanje za druge, detalji služenja u svakodnevnom životu, strpljivost u obitelji koja za mnoge sada znači da se vedro živi izolacija u kući...
Danas se jasno vidi da je rad prije svega služenje i da mu ljubav može dati njegov puni smisao. Društvo se održava na nogama ako ima onih koji daju svoje talente, svoj trud i svoj posao na dobro drugih, iako to zahtijeva žrtvu.
Za vrijeme Posljednje večere također je i Isus molio Oca za jedinstvo svih koji će tijekom stoljeća biti njegovi učenici. “Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao” (Iv 17, 21).
“Ut omnes unum sint”, da svi budu jedno. Ne radi se samo o jedinstvu neke organizacije, ljudski dobro strukturirane, nego o jedinstvu koje pruža Ljubav s velikim slovom: „Kao Ti, Oče, u meni i ja u Tebi“. U tom smislu su prvi kršćani jasan primjer. Ovako se priča u Djelima apostolskim: „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša“ (Dj 4, 32).
Pošto je ono posljedica ljubavi, jedinstvo koje traži Isus nije uniformiranost, nego zajedništvo. Radi se o jedinstvu u različitosti, očituje se u radosti dok se živi skupa i s različitostima, dok učimo kako se obogatiti s drugima, gajiti u svojoj okolini ambijent naklonosti, bez postavljanja uvjeta i ljubeći druge kakvi jesu.
Isus je pokazao kako je to jedinstvo uvjet plodnosti u prenošenju Evanđelja i u apostolatu: „Da svijet vjeruje“. Jedinstvo koje ne čini zatvorenu grupu, već se otvara kako bi ponudilo naše prijateljstvo svim ljudima u ovom divnom evangelizirajućem poslanju. Poziv, koji kršćanin živi potpuno, približit će Isusu naše prijatelje, naše kolege, bilo da se već nalaze blizu Gospodina ili još uvijek ne.
„Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi” (Iv 17, 21). Neka nam Gospodin pruži dar jedinstva i pomogne nam da ono zaživi u djelima služenja jednih prema drugima.
[1] Put, br. 463.