Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
Puni smo veselja dok molimo Ulaznu pjesmu današnje Mise: Salve, sancta Parens…; zdravo sveta Majko Božja, jer si rodila Kralja koji upravlja nebom i zemljom u vijeke vjekova[1]. Velika nam je radost ispovijedati svoju vjeru u Marijino božansko Materinstvo, koje je korijen ostalih povlastica kojima je Presveto Trojstvo uresilo Našu Gospu. Bog ju je stvorio bezgrešnom i ispunio je milošću kako bi i njezino djevičansko tijelo bilo kao pripremljeno za začeće Sina Božjega u tijelu[2] . Kako je to divno! Dobro je reći Majci Božjoj i našoj Majci: Od tebe je veći samo Bog![3].
Shvaćamo oduševljenje kršćana u Efezu, gradu gdje je bio ekumenski sabor koji je godine 431. definirao tu dogmu vjere. Povijest nam je sačuvala svjedočanstva radosti među kršćanima nad onim jasnim i nedvojbenim odlukama, koje su potvrdile ono što su svi vjerovali[4]. Na to podsjeća sveti Josemaría u jednoj od svojih homilija riječima svetoga Ćirila Aleksandrijskog koji je odigrao važnu ulogu u tom ekumenskom skupu: „Čitav narod grada Efeza bio je od jutarnjih sati do noći u željnom iščekivanju rješenja… Kada se doznalo da je tvorac bogohuljenja svrgnut, svi su u jedan glas počeli slaviti Boga i klicati Sinodi, jer je pao neprijatelj vjere. Tek što su izašli iz crkve pratili smo ih bakljama do naših kuća. Bila je noć: čitav grad bio je u radosti i osvijetljen“[5]. Naš Otac komentira: Tako piše sv. Ćiril Aleksandrijski i priznajem da me se ta reakcija pobožnosti, iako već šesnaest stoljeća stara, vrlo duboko doima[6].
Još uvijek se sjećam događaja kada smo godine 1971. bili u Loretu. Nismo mogli ući u kuću Navještenja, jer je bila već zatvorena. Sveti Josemaría je kleknuo i oslonivši se na stupove propovjedaonice rekao: Majko, Majko moja i Majko naša! Tu je iskazao svoju ljubav i ljubav svojih sinova i kćeri svih vremena. Stigli smo u baziliku s ponešto vrtoglavice zbog putovanja po cesti s puno zavoja; ali to nije bila smetnja za njegovu molitvu i zahvalnost našoj Nebeskoj Majci.
Majko Božja! Tako su zazivali i oni drevni kršćani u Efezu, puni radosti zbog proglašenja te istine. To isto ispovijedamo i mi danas. Salve, sancta Parens…, zdravo, sveta Majko Božja!... Prva marijanska molitva koja je došla do nas je molba upravljena Blaženoj Djevici Mariji od kršćana u Egiptu iz trećeg stoljeća, koja je zaziva kao Majku Božju: sub tuum praesídium confúgimus, Sancta Dei Génetrix…; pod tvoju se obranu utječemo, sveta Majko Božja: ne odbaci molbe naše u potrebama našim, nego nas oslobodi svih pogibelji, Djevice slavna i blagoslovljena[7]. Sveti Josemaría je to svaki dan molio, siguran u Utočište u rukama Majke Božje.
Dao Bog, naš Gospodin, da u našem srcu gori ista takva vjera kako bismo i mi mogli uskladiti hvalospjev zahvlanosti; jer izborom Marije za Majku Isusa Krista, Čovjeka poput nas, Presveto Trojstvo dopušta da svaki od nas nađe zaštitu pod njezinim materinskim plaštem. Ona je Majka Božja i naša Majka[8].
U prvom Misnom čitanju liturgija donosi tekst kojim sam Bog traži od Mojsija da blagoslovi narod staroga Saveza: Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva!Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese![9]. U Našoj Gospi se taj blagoslov potpuno ostvario. To objašnjava Papa u homiliji: nijedno drugo stvorenje nije vidjelo blistati lice Božje kao Marija koja je dala ljudsko lice vječnoj Riječi kako bi ga svi mogli promatrati[10]. Te riječi nam pomažu dati okvir novoj godini, malo nakon početka Jubileja. One znače poziv da ove mjesece pređemo pod svetom zaštitom Naše Gospe. Mater misericórdiae, kao što molimo u Salve. Gledajmo na Blaženu Djevicu Mariju kao na stvorenje koje je osjetilo božansko milosrđe, jer je u svojoj utrobi prihvatila jedinorođenoga Sina Božjega, i najbolje je odgovorila na taj izljev ljubavi: evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj[11].
Taj odgovor, ancílla Domini, otkriva potpunu raspoloživost Naše Gospe: njezino ponizno predanje, poučljivost Božjoj Riječi, dok se stavlja na služenje otkupljenju. Njezino djevičansko materinstvo ju je neprekidnom postojanošću potaklo da primijeti teret čovječanstva kada je promislila o onome što joj je sveti Gabriel od Boga prenio: začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja[12].
Teret čovječanstva i teret Crkve. Mater Ecclésiae! Majka mističnoga Tijela Kristova koje je Crkva. U jedinstvu s Marijinom molitvom nastajuća Crkva vidljivo je ostvarila svoje bitno jedinstvo, s Petrom i ostalim Apostolima, u očekivanju dolaska Duha Svetoga na dan Duhova[13]. Ona je sa svojim materinskim posredništvom čuvala i uvijek čuva Zaručnicu Kristovu i svakoga njezina člana: Kristove udove! Pojačajmo svoju molitvu za to jedinstvo, posebno za svakodnevno jedinstvo s Petrovim Nasljednikom i nasljednicima ostalih Apostola.
Pobožnost prema Mariji najbolja je staza kako bismo otkrili milosrdno lice našega Oca Boga koje blista u utjelovljenoj Riječi. Vrlo je važno da nam srce uvijek bude otvoreno za božansko milosrđe. To je uvijek neophodna potreba, ali možda je to našem vremenu potrebno na poseban način. U naše vrijeme, koje je prepuno velikih promjena, Crkva je pozvana da pruži poseban doprinos dok čini vidljivim znakove prisutnosti i blizine Božje. A Jubilej je prikladno vrijeme za sve nas kako bismo promatranjem Božanskoga Milosrđa, koje nadmašuje sve ljudske ograničenosti i blista iznad tame grijeha, postali najuvjerljiviji i djelotvorni svjedoci[14].
Osim toga je u ovim danima logično i često činiti saldo godine koja je prošla i u svjetlu toga postaviti ciljeve za ovu godinu. Dok stavljamo u nadnaravni plan takav način ponašanja, ništa bolje je nego početi ovih dvanaest mjeseci svetom i žurnom težnjom da obnovimo želje poistovjećenja s Isusom Kristom. Najbolji način je utjecati se našoj Majci: Po Mariji se ide i “vraća” Isusu[15]. Ona nas uvijek vodi k svom Sinu, kao poslužitelje na svadbi u Kani kada im je rekla: činite sve što vam On kaže[16]. Ujedno, promatranje Isusova lica u Evanđelju potiče nas da kličemo spontano, zadivljeno i uz ljubav one žene: blažena utroba koja te je nosila i prsi koje si sisao[17].
Nova godina se također često uspoređuje s knjigom koja ima prazne stranice koje svaki pojedinac mora ispuniti prolaskom tjedana. Tako se izražavao blaženi Álvaro del Portillo na jedan današnji dan 1980.: „Zahvaliti Bogu za njegova bezbrojna dobročinstva i prikazati Mu svoje ganuće; odrediti dobre odluke i boriti se da ih se ispuni. Nastaviti širiti Djelo po svim krajevima!“[18].
Predlažem vam to za ovu godinu. Don Álvaro je sugerirao „ispuniti tu praznu knjigu, koja se danas otvara, skladno i uredno kao u Srednjem vijeku kada su ukrašavali minijaturama pergamente, koji su divni, sa savršenom kaligrafijom, bez mrlje. A pošto će biti mrlja – jer svi imamo palu prirodu i puni smo slabosti – neka nam ne ponestane odvažnosti da to priznamo kao takvo i da izbrišemo. A kako ćemo izbrisati? Ponizno i utječući se sakramentu Pokore“[19].
Traženje lijeka za naše mane zadatak je ljubavi. Stoga moramo koristiti sredstvo koje je vrlo potrebno – neizostavno – a to je ispit savjesti. Kao što je pisao sveti Josemaría, ispiti savjesti, ako ih nije prakticirao prvi čovjek, izumio ih je prvi kršćanin: probet autem seipsum homo (1 Kor 9, 28), neka čovjek sebe ispituje, rekao je Apostol Korinćanima. Također su i časni ljudi pogani ispitivali svoj duh. Zadnja prodavačica kestena koja svoju malu robu prodaje uz Tiber broji na kraju dana novac koji je dobila i ono što su je koštali kesteni i vrijeme koje je bilo potrebno da bi ih prodala (…): ispit su činili uvijek svi ljudi koji su bili pronicljivi i imali interesa za Božje ili zemaljske stvari[20].
Predlažem vam i da ne zapustite to dnevno spoznavanje duše u svjetlu Božjem; kao što je tvrdio sveti Josemaría, dovoljno je nekoliko minuta prije noćnog počinka, ali svakodnevnom postojanošću. Logično, ima trenutaka – prije sakramenta Pokore, na dan duhovne sabranosti, na značajnu godišnjicu – kada je dobro zadržati se više. U svakom slučaju, uvijek je dobro zazvati Duha Svetoga da nam pruži svjetlo i završiti činom boli i nekom konkretnom odlukom za slijedeći dan. Na taj način ćemo ispraviti svoje ponašanje i činom kajanja izbrisati mrlje koje smo otisnuli u knjizi svoga života.
Za vrijeme ovih blagdana, kao i preko cijele godine, „potrebno je ući u sebe i učiniti iskreni ispit svoga života. Dopustimo da nas obasja zraka svjetlosti iz Betlehema, svjetlo Onoga koji je „Najveći“, a postao je malen; „Najjači“, a postao slab“[21].
Molimo Boga da se mnoge duše okoriste jubilarnim oprostom u ovoj Godini milosrđa, kada prije toga otiđu primiti oproštenje od Boga u Ispovijedi. Prije malo tjedana Papa se ponovno osvrnuo na taj sakrament. Važan znak Jubileja – rekao je – također je Ispovijed. Ići na sakrament koji nas pomiruje s Bogom jednako je kao da direktno osjetimo njegovo milosrđe[22].
Ne prestajte moliti za moje nakane: za Crkvu, Papu i njegove suradnike, za mir u svijetu i za sve duše. A za to se utječimo Majci Božjoj. Molimo je da nas prati njezin slatki pogled u ovoj svetoj Godini kako bismo svi mogli ponovno otkriti radost u Božjoj nježnosti[23]. Neka Ona učini da u dušama, obiteljima i narodima proklija sjeme milosrdne ljubavi koje njezin Sin baca po cijelom svijetu. Sjetimo se također da je dugo vremena sveti Josemaría svaki dan novom svježinom ponavljao refren prisutnosti Božje: Majko, Majko moja!
Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja i želi vam godinu 2016. plodnu u činima ljubavi prema Bogu i u apostolatu.
Vaš Otac
+ Javier
Rim, 1. siječnja 2016.
[1] Rimski misal, Svetkovina Marije Majke Božje, Ulazna pjesma.
[2] Usp. sveti Toma Akvinski, Komentar Evanđelja svetoga Ivana, pog. 1, lek. 10.
[3] Sveti Josemaría, Put, br. 496.
[4] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 275.
[5] Sveti Ćiril Aleksandrijski, Epístola 24.
[6] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 275.
[7] Molitva Sub tuum praesidium.
[8] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 275.
[9] Rimski misal, svetkovina Svete Marije Majke Božje, Prvo čitanje (Br 6, 24-26).
[10] Papa Franjo, Homilija na svetkovinu Svete Marije Majke Božje, 1.1.2015.
[11] Lk 1, 38.
[12] Isto, 31-33.
[13] Usp. Dj 1, 14; 2, 1-4.
[14] Papa Franjo, Govor na općoj audijenciji, 9.12.2015.
[15] Sveti Josemaría, Put, br. 495.
[16] Iv 2, 5.
[17] Lk 11, 27.
[18] Blaženi Álvaro del Portillo, Bilješke s obiteljskog skupa, 1.1.1980.
[19] Isto.
[20] Sveti Josemaría, Pismo, 29.9.1957., br. 71.
[21] Benedikt XVI., Govor na Angelusu, 4.12.2011.
[22] Papa Franjo, Govor na općoj audijenciji, 16.12.2015.
[23] Papa Franjo, Bula Misericordiae vultus, 11.4.2015., br. 4.