Prelatovo pismo (5. veljače 2020.)

Prilikom nadolazeće devedesete obljetnice od 14.veljače 1930.godine, monsignor Fernando Ocáriz potiče nas na srčano zahvaljivanje Bogu za ovaj dar Djelu i Crkvi.

Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Svake godine, na 14.veljače, u Djelu jača naša neprestana zahvalnost Bogu jer se prisjećamo osnivačkih datuma iz 1930. i 1943. Ove godine ćemo slaviti s posebnim naglaskom jer je prošlo devedeset godina otkada je sveti Josemaria vidio da Bog također i žene zove u zadaću započetu 2.listopada 1928.

Svetost žena uvijek igra važnu ulogu u svetosti onih koji ju okružuju. Tako je to vidio sveti Josemaria, s čvrstim uvjerenjem da su „pozvane donijeti obitelji, društvu i Crkvi svoje vlastite osobine koje jedino one mogu dati“ (Razgovori, br. 87).

Ako se vratimo Evanđelju vidimo da je Isus „rođen od žene“ (Gal 4:4); ta ista žena, Djevica Marija, iz svoje snažne želje za služenjem drugima, potiče svoga Sina na javno djelovanje (usp. Iv 2:4-5); u trenutku Isusova predanja upravo su „kćeri Jeruzalemske“ (Lk 23:28) bile te koje su digle svoj glas vapaja kako bi ga pratile; žene su stajale uz podnožje Križa dok se odvijalo naše otkupljenje (usp. Iv 19:25); i žena je bila prvi svjedok uskrsnuća našeg Gospodina (usp. Iv 20:16), dobrih vijesti koje će se kasnije proširiti svim narodima.

Jako me raduje kada razmatram Božja čuda koja su proizašla iz brojnih plodova svetosti žena, uključujući i zadaće mojih kćeri u Djelu, svetosti koju pronalazimo u njihovom služenju drugima.

Na današnji dan vas pozivam da osobito razmatrate riječi svetog Josemarije: “Ut in gratiarum semper actione maneamus. Neprestano zahvaljujmo Bogu činima zahvale koji su čini vjere, čini nade, čini ljubavi“ (Pismo, 28.ožujka 1973., br. 20).

Imajmo zahvalnu vjeru, zahvalnu za ono božansko u našem osobnom kršćanskom pozivu i apostolskoj zadaći koju nam po našem pozivu Gospodin povjerava, a posebno kada vidimo dubinu i razmjer apostolskog truda žena u Opusu Dei koje ulažu cijelo svoje duhovno i ljudsko bogatstvo u dijalog s ljudima naših dana. Imajmo zahvalnost ispunjenu nadom jer na budućnost možemo gledati mirno i s optimizmom, usprkos svim poteškoćama, jer pored naših ograničenja i grešaka, uvijek se možemo osloniti na Božju ljubav prema nama. Konačno, imajmo zahvalnu ljubav jer smo tijekom ovih devedeset godina apostolskog rada vidjeli milosti koje nam je Bog udijelio.

Također vam preporučam da u danima oko 14.veljače pronađete svoj način – možda hodočašće – kako bi zahvalili Bogu i razmatrali našu Gospu.

S ljubavlju vas blagoslivlja vaš Otac,

Rim, 5. veljače 2020.