Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Prije nekoliko dana, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, sjetio sam se ponovno riječi koje nam je naš Otac upravio 14. rujna 1969. kada je završio blagoslov s Lignum Crucis. Tom prilikom je nabrojao razloge zašto moramo ljubiti Križ. Čak nam je na kraju, kao razlog više, rekao da će Križ uvijek biti naš pratitelj na putu. Nalazimo ga osobno u različitim okolnostima i na različite načine.

Stoga je vrlo dobro ponovno i uvijek na nov način oživjeti vjeru u djelotvornost našega zajedništva s Isusovim Križem. Možemo se prisjetiti ovih riječi svetoga Pavla: «U svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu» (Kol 1, 24).

Znamo da ustvari ništa ne nedostaje neizmjernoj djelotvornosti Kristove žrtve. Ali sam Bog, u svojoj Providnosti koju ne shvaćamo do kraja, želi da sudjelujemo na primjeni njegove djelotvornosti. To je moguće jer nas je snagom Duha Svetoga učinio dionicima sinovstva Isusova prema Ocu: «Ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo» (Rim 8, 17).

Često nam pomažu vanjski znakovi. U tom smislu, kao što je govorio Papa Franjo jednom prilikom, prikazi Križa koje imamo pored sebe – na svojem radnom mjestu, u našoj kući i drugdje – poziv su da se ujedinimo s Gospodinom.

Pomoći će nam dok pratimo Presvetu Djevicu podno Križa da naše srce zna «čitati tu knjigu koja je raspeti Krist kako bismo se ispunili mirom, radošću i težnjom za svetošću» (Sveti Josemaría, Razmatranje, 15.9.1970).

Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja

Vaš Otac

Rim, 20. rujna 2021