Predragi!: Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
U ovoj poruci želim vas pozvati da razmislite o nekim vidovima vrline siromaštva, u kojoj sja Kristov miomiris o kojem govori sveti Pavao (usp. 2 Kor 2,15).
Sveti Josemaría često je spominjao ovu vrlinu, shvaćajući je ne samo kao vanjsku nenavezanost, već kao oblik ljubavi kojoj nas je Krist učio, izraz srca koje želi pripadati Bogu. Krist je odabrao roditi se siromašan, živjeti siromašno i umrijeti siromašno; istovremeno se pojavio na način primjeren različitim okolnostima i ljudima. Sin Božji, iako je mogao posjedovati sve, odabrao je put poniznosti i samoodricanja (usp. Fil 2,6-8). I u tom siromaštvu otkriva se ljepota srca koje je slobodno i potpuno otvoreno volji Boga Oca.
Sveci, na vrlo različite načine, svjedoče toj stvarnosti. U siromaštvu nisu otkrili gubitak, već puninu. Jer duša koja se oslobađa neurednih navezanosti počinje doživljavati novu slobodu: slobodu ljubavi. „Suočena sa željom da ima Boga za suputnika na putu, bogatstvo postaje relativno, jer se otkriva pravo blago koje nam je istinski potrebno“ (Lav XIV., Poruka, 16. studenog 2025.).
Konkretno življenje vrline siromaštva može ovisiti o različitim okolnostima. Ono što je nužno ili vrlo korisno za jednu osobu može biti suvišno za drugu; ono što je nužno za osobu u određenoj situaciji može prestati biti takvo kasnije. Štoviše, osim u očitim slučajevima, razlikovanje – ovdje i sada – između onoga što je nužno, onoga što je korisno i onoga što je suvišno zahtijeva više od vanjskog kriterija: zahtijeva formiranu savjest, razboritost i iskrenu spremnost na život u siromaštvu, što uključuje znanje kako tražiti savjet kada nije jasno jesu li neki trošak ili neka odluka zaista prikladni.
Kada se vrlina, duh siromaštva, istinski ukorijeni u našim životima, srce postaje lagano i, s božanskom milošću, lakše se uzdiže do kontemplacije. Duša uči bolje prepoznavati nježne i delikatne dodire Duha Svetoga. I tako, usred običnih poslova, počinjemo živjeti s mirom i radošću koju svijet ne može dati (usp. Iv 14,27). To je tiha radost spoznaje da smo prepuni Božje ljubavi; ljubavi koja ulazi i u našu slabost, obasjava je i malo pomalo nas preobražava iznutra, prema poistovjećivanju s Isusom Kristom.
S druge strane, ne možemo zanemariti da je u mnogim sredinama raširen mentalitet koji teži poistovjećivanju sreće s materijalnim blagostanjem i užitkom. Suočeni s tim, dobro znamo da se naš poziv ne sastoji u bijegu od svijeta, već u tome da ga volimo i surađujemo u njegovoj preobrazbi iznutra. Ali, da bismo to postigli, kako nam je rekao sveti Josemaría, moramo biti kontemplativne duše: „Božanski poziv ima vrlo jasnu svrhu: postaviti vas na sva raskrižja svijeta, dok ste čvrsto ukorijenjeni u Bogu“ (U dijalogu s Gospodinom, br. 11).
Na taj način možemo biti dobro tlo o kojem Isus govori u prispodobi o sijaču, dopuštajući Božjoj riječi da u našim životima donosi dobre plodove: veću unutarnju slobodu, trezveniju i dublju radost, istinskije povjerenje u Boga i pažljiviji pogled prema potrebama drugih. Ali ako je sjeme okruženo trnjem; to jest pretjeranim materijalnim brigama i težnjom za bogatstvom, ono ostaje neplodno: osoba gubi unutarnju slobodu, postaje manje raspoloživa Bogu i drugima i na kraju polaže svoju nadu u sigurnosti koje ne mogu zadovoljiti srce. Trudimo se odlučno, i u velikim i u malim stvarima, spriječiti da materijalistička kultura uguši dobro tlo naših srca i mjesta u kojima živimo (usp. Mt 13,22). Kada se zanemari siromaštvo, neizbježno blijedi želja da pomažemo Božjoj ljubavi ukorijeniti se u drugim dušama. U tom smislu, sveti Josemaría Escrivá je vrlo izravno povezao ovu vrlinu s apostolskim žarom: „Odijeli se od dobara svijeta. Ljubi i provodi siromaštvo duha: zadovolji se onim što dostaje kako bi prošao kroz život trijezno i umjereno. Inače nikada nećeš biti apostol“ (Put, br. 631).
Iza nedostatka apostolskog žara često se krije život otupljen kompenzacijama koje uspavljuju dušu. S našim Ocem – čiji ćemo blagdan slaviti ovog mjeseca – potičem svakoga od vas, da ukoliko je potrebno, napravi korak naprijed u ovom području obraćenja. Nesumnjivo će se to pretvoriti u nježniju ljubav prema našem Gospodinu i omogućiti nam da ga učinkovitije donesemo svijetu.
Povjerimo ovu želju našoj Majci, kako bi nas naučila uvijek iznova otkrivati ljepotu života siromaštva, potpuno predanog Božjoj ljubavi.
Ostanimo čvrsto ujedinjeni u molitvi za Svetog Oca i njegove nakane, sada posebno za učinkovito širenje njegove prve enciklike i za plodove njegova apostolskog putovanja u Španjolsku.
Svom vas ljubavlju blagoslivlja
Vaš Otac
Rim, 14. lipnja 2026.