Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!
Ovih dana, od kada sam otišao iz Rima, posebno sam zahvalio Gospodinu na ljepoti Općinstva Svetih. U sigurnosti vjere znamo i da smo mnogo bliži jedni drugima nego što to omogućava fizička blizina.
Kada dolazim na neko mjesto, čini se da smo svi koji se tamo nađemo uvijek bili skupa. Isto se događa kad napustimo neko mjesto: Rastanci jednostavno stvaraju drugi način pratnje. Uvijek smo u kući i uvijek možemo činiti Djelo i služiti Crkvi, iz bilo kojeg kraja gdje se nalazimo.
Također i u teškim trenucima nalazimo snagu u toj stvarnosti koja nas prisno sjedinjuje i koja je posljedica našeg osobnog zajedništva s Isusom Kristom.
Sjećam se riječi koje je zapisao sveti Josemaría u veleposlanstvu Hondurasa, u trenucima kada se praktički nije mogao kretati: “Uvijek sam deset milja od mjesta gdje se fizički nalazim” (30.4.1937.). To je mogao reći jer je bio svjestan da je vrlo sjedinjen i s onima koji nisu bili uz njega.
Znam da mogu računati na oslonac koji je vaša molitva i vaša radost za vrijeme ovog putovanja po Sjedinjenim Državama i Kanadi. I ja vas pratim sve; posebno se svaki dan susrećemo u svetoj misi.
Sa svom ljubavlju vas blagoslivlja vaš Otac

New York, 12. srpnja 2019.