"Tajno društvo, bijela mafija." Takve sam strahote čitala u mojoj Enciklopediji Universalis o Opusu Dei. Zato sam, kad sam prvi put otišla u centar, svojoj majci dala adresu i savjetovala je da se počne raspitivati ako joj se ne javim do večeri.
Zašto ste otišli tamo?
Iz radoznalosti. Jedan moj učitelj, kojega sam smatrala odličnim, pripadao je Djelu. Naručila sam "Put", autora Josemarije Escrivá, od knjižare čiji je trgovac činio sve što je mogao da bi me obeshrabrio u kupnji ove knjige. Pri čitanju sam odmah osjetila veliku naklonost prema njezinom autoru.
Što znači biti dio Opusa Dei?
Ja nisam samo pripadnik Opusa Dei, ja jesam Opus Dei. Postoji toliko oblika Opusa Dei koliko ima pripadnika. Ustvari to je što me je privuklo: sloboda i različitost ljudi, ipak povezanih istim zvanjem.
Je li ovo pripadništvo promijenilo išta u vašem životu?
Promjena je bila radikalna ali nezamjetljiva; radikalna jer moj poziv pretpostavlja napore vođenja suvislog kršćanskog života, i nezamjetljiva, jer stvari koje sam pozvana činiti u svojem svakodnevnom životu nisu spektakularne.
Kako je obitelj reagirala?
Moja majka je moja cijela obitelj. Njezin nemir i njezino neshvaćanje bili su toliki da sam, unatoč svojim tečajevima i 300-kilometarskoj udaljenosti, sjela na vlak i otišla je umirivati. Njezin otpor nije dugo trajao.
Ipak, ona me je zamolila da pričekam godinu dana prije nego donesem konačnu odluku, pod izlikom da s Opusom Dei nema šale. Ta majčinska lukavština je donijela osmijeh mojem licu, i ja sam se složila.
Što bi se dogodilo ako biste željeli napustiti Opus Dei?
Ja to mogu učiniti svakog časa, ali to znači da bih dovodila u pitanje put koji sam izabrala živjeti. Pitala bih se: Jesam li nevjerna svom pozivu ili nisam razumjela od početka u što se upuštam? Ali to bi bio strašno koliko i pitati se, nisam li krivo izabrala supruga.
Znaju li ljudi da ste pripadnik Opusa Dei?
Moji prijatelji bespogovorno znaju. Također zna i moj župnik. Čini mi se da bi on trebao poznavati svoje župljane. Što se tiče drugih ljudi, ne nosim broš s oznakom "Opus Dei", ali također ne skrivam svoj poziv. Evo primjer: Za večerom s kolegama s posla, jedna je žena napala kršćanstvo, Papu i Djelo. Upitala sam je govori li ona zato što je bila sretala ljude iz Opusa Dei, te sam joj rekla da sam pripadnik već više od deset godina. Gušeći se pod svojim riječima, ona je priznala da nije poznavala nikoga u Opusu Dei i da nikad nije bila u nijednom centru.
Uzruja li vas kada vas ljudi opišu kao "ultra-katolkinju"?
To me rastuži. Ponekad čujem sebe kako govorim: "Kako mogu biti dio Opusa Dei?" Zato što ne pristajem klišeju, naime da su to ljudi sa krajnje desnice, porijeklom iz buržujskih obitelji, koji se oblače "konzervativno", koji su jedva spremni za raspravu i koji su skloni dugim propovijedima!