Dijalog, poštivanje i sloboda izričaja u javnosti bio je naslov trodnevnog seminara s više od 400 komunikologa iz župa i drugih crkvenih institucija kao sudionika.Jedanaesti stručni seminar za urede crkvene komunikacije održao se na Papinskom sveučilištu Svetog križa u Rimu od 17. do 19. travnja. Opasnost "lažnih vijesti", potreba za poštivanjem ugleda drugih ljudi, trud oko otvorenog dijaloga s onima koji misle drugačije bile su neke od tema zastupljene u raznim sekcijama konferencije. Svoje su iskustvo podijelili, između ostalih, novinari New York Timesa, EWTN-a, Itar-Tassa i Radija Francuske, kao i prefekti za odnose s javnošću iz biskupskih konferencija Francuske, Češke, Slovačke i nadbiskupije Mexico Cityja.

Profesor Richard John s Fakulteta novinarstva Columbia, New York, govorio je o potrebi za "ponovnim otkrivanjem vrijednosti slobode izražavanja." A profesorica Margaret Sommerville s odsjeka za bioetiku Sveučilišta Notre Dame u Australiji, naglasila je neke etičke vrijednosti koje svaki dobar dijalog zahtijeva.

Sudionici su imali priliku posjetiti Dikasterij za komunikaciju pri Svetoj stolici, gdje ih je mons. Lucio Ruiz izvijestio o aktualnim reformama koje se tamo odvijaju.

Ispod se nalazi završno obraćanje mons. Fernanda Ocáriza:

Želi vam zahvaliti na prilici da zaključim ovaj seminar, koji svake dvije godine okuplja na Sveučilištu profesionalce širom svijeta u području crkvenih odnosa s javnošću. Drage se volje odazivam jer tako imam priliku zahvaliti vam na vašem radu u službi Crkve i društva i potaknuti vas da ga nastavite velikodušno izvršavati.

Što se tiče triju glavnih tema seminara (dijalog, poštivanje i sloboda izričaja), htio bih se usredotočiti na dvije glavne ideje koje možemo iščitati iz obraćanja Pape Franje s otvorenja ove konferencije: "Trebamo razriješiti međusobne različitosti kroz oblik dijaloga koji nam pomaže u rastu prema većem međusobnom razumijevanju i poštivanju. Kultura susretanja zahtijeva da smo spremni ne samo na davanje nego i primanje."

Na prvom mjestu, što znači "rast prema većem međusobnom razumijevanju i poštivanju" u sferi komunikacije. Možda prije svega podrazumijeva shvaćanje da svaki oblik komunikacije uključuje kokretne osobe s imenima: osoba koja je izvor informacije, osoba o kojoj je riječ i osoba kojoj se obraća.

Međusobno razumijevanje počinje onda kad nastojimo vidjeti konkretne osobe (umjesto anonimne "gomile") u srži svakog čina komunikacije iako možda te osobe nisu fizički prisutne. Mi ih ne vidimo, ali one su tamo sa svim svojim dostojanstvom, pogotovo onda kad su ranjivije. Svaka je osoba važna, i to prije svega zato što je Krist umro i uskrsnuo za tu konkretnu osobu.

Pogotovo zadnjih godina, kad se lažne vijesti pojavljuju masovno, međusobno razumijevanje i poštivanje kao nužnu posljedicu ima obnovu novinarske profesije, dublje shvaćanje njezine dimenzije služenja svakoj ženi i muškarcu jer je dobro informirana osoba slobodnija i odgovornija osoba i time sposobnija za efektivnu društvenu solidarnost.

Štoviše, oni koji poštuju druge ljude, istinu stvari i srž svoje profesije i sami postaju "resprektabilniji", bolji sugovornici u debatama javnog značaja. A u nastojanju da druge razumijemo i bolje shvatimo njihovo gledište, otkrivamo aspekte istine koje nismo dotad vidjeli. Naše sugestije postaju primjenjivije, a mi razumljiviji. Ako, naprotiv, komunikacija zanemaruje pitanja i nejasnoće ostalih, monolog istiskuje dijalog.

Na drugom mjestu, u toj izmjeni davanja i primanja, na što se Papa referira, važno je iznova otkriti da kao komunikolozi u službi Crkve imate priliku, prirodno svojstvenu vjerskoj slobodi, predstaviti društvu "snagu istine" sadržane u katoličkoj vjeri (Dignitatis Humanae, br. 1).

Mogućnost osvjetljavanja ljudskih stvarnosti duhom Evanđelja jedno je od osnovnih prava vjerske slobode. Muškarci i žene današnjice nastavljaju žeđati za istinom i tražiti dublji smisao svojih života. Kroz svoj posao i prijateljstva možete biti sredstva u čudesnom djelu "pomaganja jedno drugog u potrazi za istinom" (Dignitatis Humanae, br. 3).

Ljudsko dostojanstvo zahtijeva da se kapacitet osobe za samoodređenjem s obzirom na istinu štiti, bez opstrukcije ili sile. Prema tome je temelj prava na vjersku slobodu, prema Učiteljstvu Crkve, isti kao i onaj ostalih građanskih prava (medija, osobnog mišljenja). A taj temelj nije ništa drugo nego naše ljudsko dostojanstvo.

Naposlijetku, dozvolite mi refleksiju s obzirom na žurnost koja ponekad utječe na posao komunikacije, odnosno često nužnu hitnost u donošenju - ponekad i važnih - odluka. Posrijedi je potreba - koju svi imamo - za ispunjenjem naših unutarnjih prostora mirom kako bi naš posao bio plodan.

Mir nam omugućuje dodati dubinu našem poslu, otkriti njegovu dimenziju vječnosti i odmoriti se u Bogu. Sveti Josemarija, čiji je duh iza ovog sveučilišta, dao je konkretnu sugestiju vrlo prikladnu za naš svakidašnji život: "Nađi mir u stvarnosti da si dijete Božje. Bog je Otac pun nježnosti, beskrajne ljubavi. Zovi ga Ocem više puta na dan i reci mu - tiho u svom srcu - da Ga voliš, obožavaš, da se osjećaš ponosan i jak jer si Njegovo dijete."

Smisao i snaga koju nalazimo u spoznaji da smo djeca Božja - i to još evidentnije u Vazmenom vremenu - dovest će nas do toga da budem mirni u svojem poslu, da širimo mir i nadu i ujedinimo vjeru s profesionalizmom.

Miran sugovornik naći će način kako udahnuti kršćanski smisao u brzi tok javnog mijenja.

Mir će nam dati široku viziju stvarnosti i pomoći nam prenijeti vjeru povjerenu Crkvi prije dvadeset stoljeća na originalan, svjež i neodoljivo privlačan način. I širiti razumijevanje i poštivanje svakoga.

Hvala vam!