Posvećivati posao potrage za zaposlenjem

Otkada je u mirovini, Marco je započeo pomagati nezaposlenima u svojem gradu Veroni u Italiji da pronađu posao. „Sretan sam da Bog iskorištava moje talente kako bi nastavio pomagati drugim ljudima.“

Osobna svjedočanstva
Opus Dei - Posvećivati posao potrage za zaposlenjemFoto: Ben White, Unsplash

Pekar koji nakon desetljeća rada postane alergičan na brašno; samohrana majka s malenom bebom; siroče koje je odraslo s bakom i djedom… Što svi ovi ljudi imaju zajedničko? Trenutno traže posao i Marcov je posao da im pomogne pronaći ga.

Naravno, to nije oduvijek Marcova profesija; s ovime je krenuo tek nakon mirovine. Nakon studiranja književnosti i nekoliko godina rada u izdavačkoj industriji, u uredništvu, ali i u računovodstvu, zaposlio se kao profesor književnosti u srednjoj školi i tamo godinama radio. Kasnije je radio u industriji hrane brinući se o zaposlenicima i njihovom osposobljavanju.

Ali otkada je u mirovini, Marco pomaže nezaposlenima u Veroni, gradu u kojem je oduvijek živio, kako bi se vratili na posao i to putem projekta Assegno per il lavoro. „Upoznam te ljude i nastojim im pružiti neku vrstu profesionalnog treninga,“ kaže Marco. „Proučim njihove priče kako bi im pronašao snažne točke i talente.“

Ljudi kojima je Marco pomogao dolaze iz različitih okolina. Kaže kako je postalo uobičajeno pronaći ljude koji su radili na dobrim poslovima i bili uspješni, ali ih je novonastala situacija izbacila iz rada. „Ponekad mi dolaze ljudi koji su na istom poslu radili već desetljećima,“ kaže Marco. „I tako su u 55 godini života najednom nezaposleni jer im se firma zatvorila. Vrlo je teško u tim godinama krenuti ispočetka.“

„Nastojim ljudima koji su u potrazi za poslom prenijeti ono što sam i sam iskusio. Nakon što sam godinama radio u izdavačkoj industriji, s 40 godina sam prihvatio mogućnost da idem podučavati.“

„Ali također sam naučio mnogo i iz posla kojim se trenutno bavim. Neki ljudi kojima pomažem suočavaju se s velikim izazovima; to mi se dogodilo odmah s prvom osobom kojoj sam pomagao. Zajedno smo odradili 24-satni tečaj, tražili posao tri mjeseca. Većinu se vremena žalio na prepreke s kojima se suočavao. Ali na kraju je bio zahvalan, osobito jer sam ga uvijek saslušao u vezi njegovih briga. Shvatio sam da iako na kraju ne moramo uvijek i pronaći zaposlenje, brojni ljudi budu sretni jer su otkrili neke stvari o sebi.“

Ali kako može osoba u tako teškom trenutku održati svoj duh, kada se potraga za poslom čini beznadna? Marco, koji je inicijativni duh naslijedio od svojeg oca (koji je umro u 102.godini života) tvrdi: „Ispravan stav je prihvatiti stvarnost.“ Uz to što pomaže ljudima razviti vještine potrebne za potragu za poslom, „mislim na to kako tim ljudima mogu pomoći na ljudskoj razini. Mnogi od njih su često sami. Iako neki od njih nisu u vjeri, često se skupa pomolimo. Uvijek uz sebe imam nekoliko krunica u slučaju da se žele sa mnom pomoliti Gospi.“

„Moj nutarnji izazov je biti drugi Isus na mjestu gdje se nalazim, čak i usred najtežih i izazovnih situacija, čak i s ljudima koji su se registrirali u potragu za poslom, a bez imalo nade da će ga zaista i pronaći.“

„Već sam više od 50 godina član Opusa Dei,“ kaže Marco, „i sretan sam da se Gospodin služi mojim sposobnostima kako bih nastavio pomagati ljudima. Shvaćam da je moj poziv biti drugi Krist, biti uz te ljude koji su u potrazi za poslom.“