Posvećivanje svakodnevnog posla: Dizajnerica šešira

Donata je dizajnerica šešira poznate modne tvrtke iz Rima. Brojni njezini dizajni koriste se u međunarodnim filmskim produkcijama.

U mnogim filmovima garderoba koju glumci koriste uključuje razne pokrivala za glavu, poput damskih šešira, šešira širokog oboda, kruna, dijadema, pa čak i kaciga.

Donatin rad je dizajniranje ovakve vrste pokrivala za glavu, često podložnih odobrenju velikih dizajnera Hollywooda i drugih međunarodnih filmskih produkcija. "Nakon 15 godina rada u salonima vjenčanica", kaže Donata, "pronašla sam posao u trgovini specijaliziranoj za šešire."

Od šešira za zabave do svetog Ivana Pavla II

Što je potrebno da biste postali modni dizajner? Kao i u mnogim drugim profesijama, od pomoći je određena količina prirodnog talenta: „Moja je majka imala šivaću mašinu“, prisjeća se Donata, „a dok sam još bila sasvim mala, dizajnirala sam kostime za svoje nećake i nećakinje. Došla sam u Rim na odmor, a moj rođak me uvjerio da ovdje potražim posao. Moje sposobnosti pomogle su uvjeriti tvrtku da me zaposli."

Dok je radila u Rimu, imala je sreću i jednom dobila zadatak dizajnirati kapu za papu Ivana Pavla II. U Rimu je također upoznala i jednu djevojku iz Opusa Dei koja je išla na isti bazen kao Donata. „Pozvala me u centar Opusa Dei“, prisjeća se Donata, „i bila sam impresionirana kad sam vidjela toliko vedrih ljudi koji su sreću pronašli u svom poslu i kućnom životu. Ubrzo nakon toga, zatražila sam prijem u Opus Dei kao suradnica." Nakon što je neko vrijeme radila u salonu vjenčanica, zaposlila se u Laboratorio Pieroni, gdje i danas radi.

Teško profesionalno okruženje

Iako je kreativna profesija, radno ozračje u kojem Donata obavlja svoju profesiju može biti poprilično naporno. Konkurencija je jaka, kako među kolegama, tako i među ostalim dućanima, a plaća nije posebno izdašna. Ali s vremena na vrijeme primi priznanje za svoj rad na kojem je vrlo zahvalna: "Kao onda", prisjeća se Donata, "kad mi je dizajner koji je osvojio Oscara za najbolje kostime čestitao na dizajnu."

“Kada sam počela raditi u novoj trgovini, nisam skrivala činjenicu da sam kršćanka i pokušala sam ljepotu vjere prenijeti kolegama, ali u zamjenu sam dobivala uglavnom kritike. U početku su me povrijedili ovi komentari, ali s vremenom sam se naučila smješkati i ne pridavati im nikakvu važnost, iako ponekad nije bilo lako to učiniti. Na primjer, jednom sam pronašla sliku svetog Josemarije koju sam držala na svom radnom stolu poderanu na komadiće, a raspelo koje sam tamo držala kako bi me podsjetilo da svoje djelo prikažem za određene namjere jednog je dana nestalo."

Pribadače za krunicu

Donata, kao i svi drugi, smatra da su neki poslovi ugodniji od drugih. "Volim cvijeće, a kad moj posao uključuje izradu cvijeća od platna, na primjer za ženski šešir, oči mi zasjaje."

„Trudim se ići na Misu svaki dan i znam da bih tu milost trebala na neki način podijeliti s drugima; ne može biti samo za mene. Volim svoj posao i trudim se biti uvijek vesela. Ponekad dok radim molim krunicu. Stavljam deset pribadača u jastučić i vadim ih jednu po jednu za svaku Zdravo Mariju. "