Draga braćo i sestre, dobro jutro!
Za šest dana bit će Božić. Božićna drvca, dekoracije i svjetla posvuda podsjećaju nas da će i ove godine biti proslava. Marketinška mašinerija poziva nas da razmjenjujemo nove poklone kako bismo jedni druge iznenadili. No, pitam se, je li to slavlje kakvo Bog želi? Kakav bi On Božić želio, kakav poklon, kakva iznenađenja?
Pogledajmo na prvi Božić u povijesti kako bismo otkrili Božji ukus. Taj prvi Božić u povijesti bio je pun iznenađenja. Počeo je s Marijom koja je bila zaručena s Josipom, Anđeo joj je došao i promijenio joj život. Od djevice postala je majka. Nastavila je svoj život s Josipom koji je bio pozvan biti ocem sinu u čijem začeću nije sudjelovao.Sin koji u zapletu dolazi u najmanje pogodnom trenutku, u trenutku kada su Marija i Josip bili zaručeni i po Zakonu nisu mogli živjeti zajedno. Suočen sa skandalom, zdrav razum poziva Josipa da se odrekne Marije i sačuva svoj ugled, no on, unatoč pravu da to učini, iznenađuje: kako ne bi naškodio Mariji, odluči je napustiti tajno, po cijenu gubitka svog ugleda. Tada novo iznenađenje: Bog u snu mijenja njegove planove i traži ga da uzme Mariju k sebi. Isus je rođen i kad je imao planove za svoju obitelj, još jednom u snu rečeno mu je da ustane i pođe u Egipat. Ukratko, Božić je vodio do neočekivanih obrata u životu. Ako želimo živjeti Božić, moramo otvoriti svoja srca i biti spremni za iznenađenja, odnosno neočekivane promjene u životu.
No, u noći Božića dolazi najveće iznenađenje. Najuzvišenije od svih malo je djetešce. Božanska riječ je novorođenče, u prijevodu s engleskog „nemoćan govoriti“. Božanska riječ postaje „nemoćna govoriti“. „Spasitelja nisu dočekali vlasti toga vremena i mjesta ili veleposlanici, ne. Dočekali su ga jednostavni pastir koje su anđeli iznenadili dok su radili noću, a oni požurili k Njemu bez odlaganja.Tko bi pomislio? Božić slavi neočekivano od Boga ili, bolje rečeno, neočekivanog Boga koji izvrće našu logiku i naša očekivanja.
Slaviti Božić znači, dakle, dočekati na zemlji iznenađenja s Neba. Ne možemo živjeti isključivo samo kao na zemlji kad je Nebo donijelo svoju novinu na svijet. Božić ustoličuje novo doba u kojem se život ne planira, već daruje, u kojem živimo ne sebi, po svom ukusu, već za Boga i s Bogom jer od Božića Bog je Bog s nama, koji živi s nama, koji hoda s nama. Živjeti Božić znači dopustiti si biti uzdrman njegovom novošću. Isusov Božić ne nudi umirujuću toplinu srca, već božanski drhtaj koji potresa povijest. Božić je pobjeda poniznosti nad ohološću, jednostavnosti nad izobiljem, tišine nad metežom, molitve nad „mojim vremenom“, Boga nad mojim „ja“.
Slaviti Božić znači činiti što je Isus činio, On koji je došao za nas u potrebama i sišao prema onima koji nas trebaju. Znači slaviti kao i Marija: puni povjerenja, pokorni Bogu, čak i ne razumijući što će On učiniti. Slaviti Božić kao Josip: ustajući kako bismo učinili što Bog želi, čak i ako to nije u skladu s našim planovima. Sveti Josip iznenađuje: u Evanđeljima nikad ne govori, nema ni jedne riječi od Josipa u Evanđeljima i Gospodin mu govori u tišini, govori mu u snu. Božić znači dati prednost tihom Božjem glasu nad bukom konzumerizma. Ako znamo kako ostati u tišini pred jaslicama, Božić će i za nas biti iznenađenje, ne nešto što smo već vidjeli. Ostajući u tišini pred jaslicama; to je poziv za Božić. Uzmite si vremena, pođite pred jaslice, scenu Rođenja i ostanite u tišini i osjetit ćete, vidjeti iznenađenja.
Možemo nažalost odabrati i krivi blagdan i favorizirati uobičajene stvari ovoga svijeta pred novostima Neba. Ako Božić ostane tek lijep tradicionalni blagdan gdje smo u središtu mi, a ne On, biti će to izgubljena prigoda. Molim vas, nemojte učiniti Božić svjetovnim! Nemojmo zapostaviti onoga koga slavimo, kao onda kada„K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ (Iv 1:11). Od prvog Evanđelja AdventaGospodin nas je pozvao na budnost upozoravajući nas: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan.“ (Lk 21:34). Ovih dana smo u žurbi, možda više nego kroz godinu. No na ovaj način činimo suprotno od onoga što Isus želi. Krivimo mnoge stvari koje ispunjaju dane, svijet koji se tako brzo kreće. Ipak, Isus nije krivio svijet. Tražio je od nas da ne dopustimo da nas povuče sa sobom, da ostanemo budni u svakom trenutku moleći. (usp. V.36)
Stoga, bit će Božić ako kao Josip damo prostora tišini, kao Marija kažemo „evo me“ Bogu; ako kao Isus budemo blizu onima koji su sami i ako kao pastiri izađemo iz svojih zatvorenosti kako bismo ostali s Isusom. Bit će Božić ako nađemo svjetlo u siromašnoj štalici u Betlehemu. Neće biti Božić ako budemo tražili blistava svjetla svijeta, ako se ispunimo darovima, ručkovima i večerama, a ne pomognemo bar jednoj siromašnoj osobi, koja je nalik Bogu, jer za Božić Bog je postao siromah.
Draga braćo i sestre, želim vam Sretan Božić, Božić bogat Isusovim iznenađenjima. Možda se mogu činiti neudobna iznenađenja, ali ona su po Božjem ukusu. Ako ih prihvatimo, i mi sebi nudimo divna iznenađenja. Svatko od nas ima, skrivenu u svom srcu, sposobnost da iznenadi. Dozvolimo si da nas Isus iznenadi ovoga Božića.