Preuzmite pismo na engleskom jeziku:
ePub ► Letter about charity in the transmission of the faith
PDF ► Letter about charity in the transmission of the faith
O pismu
Pismo govori o „putu kojim trebamo ići u našem apostolskom radu". Ono postavlja oblik koji treba poprimiti evangelizacijski dijalog s muškarcima i ženama koji se žele približiti vjeri Crkve: spajanje duha razumijevanja i poštivanja slobode savjesti s vjernošću pologu vjere. Ili, koristeći izraze koje je skovao sveti Josemaría, prakticirati „svetu toleranciju" s ljudima dok prakticirate „svetu nepopustljivost" s grijehom.
Tema se pojavljuje u njegovim vrlo ranim spisima, u 1930.-ima; ali postaje posebno relevantna u kontekstu godine 1966., kada je sveti Josemaría poslao ovaj tekst članovima Opusa Dei. Bili su to trenuci teološke i disciplinske krize u nekim crkvenim područjima, te je pozvao na toleranciju prema ljudima, izbjegavanje svakog fanatizma ili fundamentalističke krutosti, ali i na čvrstoću i jasnoću u iznošenju nauka. U Pismu se opisuje način na koji bi se trebala odvijati nova evangelizacija – da upotrijebimo suvremeni izraz – u svijetu koji je postajao sve manje kršćanski.
Poruka svetog Josemarije je poruka optimizma, ljubavi prema svima, uključujući one koji odbacuju Boga i religiju, razumijevanja i življenja u skladu. I, u isto vrijeme, vrlo je jasan: vjera i moral su nedodirljivi i njihovi se zahtjevi ne mogu razvodniti, u nadi da će nevjernike više privući omekšana verzija kršćanstva.
Sadržaj Pisma mogao bi se raščlaniti na nekoliko dijelova, iako te podjele nisu posve jasne. Prvi dio (br. 1-5) objašnjava kako se apostolat Opusa Dei odvija u svijetu, s prijateljstvom i povjerenjem prema svima, pun razumijevanja, bez neprijateljstva ni s kim, nastojeći nasljedovati Krista.
Zatim objašnjava od čega se sastoji „sveta tolerancija” i „sveta nepopustljivost” (br. 6-12). Vjernost Objavi znači ne popuštati u stvarima doktrine i čvrsto stajati u istini. Ali, u isto vrijeme, ova čvrstoća zahtijeva vježbu nekoliko vrlina i želju da se nikoga ne odbaci, preplavljeni milosrđem i odbacujući fanatizam.
U sljedećim točkama (br. 13-15) objašnjava ovu posljednju temu, inzistirajući na stavu da se nikoga ne klonimo, da živimo u skladu sa svima, poštujući i ljubeći slobodu svake osobe, čak i ako je u zabludi; u sveopćem apostolatu koji se proteže na sve. Potom govori o primjeru Isusa Krista, kojega svaki učenik mora nasljedovati, želeći biti alter Christus, drugi Krist. On komentira nekoliko primjera iz evanđelja, gdje je stav koji opisuje u ovom pismu (br. 16-18) vidljiv kod Spasitelja. Zatim daje druge primjere iz Novog zavjeta (br. 19-21) u istom duhu.
Na kraju se bavi pitanjem razumijevanja i dijaloga s onima koji su se odvratili od katoličke vjere, koji su je ignorirali ili su čak protiv nje (br. 22-26). Poučava da čovjek treba znati opraštati, imati univerzalni duh, otvarajući „vrata svojih kuća ljudima svih ideologija i društvenih uvjeta, bez ikakve diskriminacije, srcem i rukama spremnih dočekati svakoga“ (br. 25).