Preuzmite pismo na engleskom jeziku:

ePub ► Letter about the work of Saint Gabriel

PDF ► Letter about the work of Saint Gabriel

O pismu

Sveti Josemaría započinje svoje pismo objašnjavajući da je spasenje koje je donio Krist namijenjeno svim muškarcima i ženama bez iznimke. Ali, iako je Njegovo otkupljenje preobilno, mora se primijetiti da mnogi ne poznaju Krista i da je zlo napredovalo u svijetu: „Na njivi koju je Bog sebi načinio na zemlji, koja je Kristova baština, ima kukolja. I ne samo kukolja, nego korova u izobilju!” (br. 3), piše. Pred tom stvarnošću, ove su stranice poziv da ne ostanemo ravnodušni, nego da sudjelujemo u otkupljenju s Kristom. Potrebno je, kaže, djelovati poput kvasca u tijestu, polaganim i postojanim djelovanjem, kako bi se obogotvorili ljudi (br. 1-9).

Upravo u tom kontekstu širokih apostolskih horizonata – nastavlja u br. 10-15 – nalazi se djelo svetog Gabrijela kojim „sve djelatnosti svijeta ispunjavamo nadnaravnim sadržajem koji će, šireći se, djelotvorno pridonijeti rješavanju velikih problema čovječanstva“ (br. 10) . Ovo je ključna točka u Pismu: utjecaj djela svetog Gabrijela nije ograničen na poboljšanje kršćanskog života onih koji u njemu sudjeluju, nego vodi, kao posljedica osobnog djelovanja, do oživljavanja i rasvjetljavanja vremenitih stvarnosti i struktura životom i svjetlom Kristovim. U ovom dijelu govori o pozivu supernumerarija, ističući tu evangelizacijsku i preobražajnu projekciju: to su ljudi svih vrsta i društvenih klasa koji mogu imati kršćanski utjecaj, kako na vodećim položajima u društvu, tako i na najskromnijim životnim raskrižjima, s raznolikim apostolatom, koji ima sve specijalizacije koje sam život nudi. Otuda važnost svjetovnog profesionalnog poziva, dijela poziva supernumerarija, koji ga, među ostalim aspektima, razlikuje od apostolata koje provode druge jedinice unutar Crkve.

Središnji dio (br. 16-32) započinje temom odnosa svetosti i osobnog apostolata. Zatim dalje razvija glavnu temu ovog Pisma, koja je već bila dosta prisutna u prethodnom odjeljku. Stručno i apostolsko djelovanje nije usmjereno samo na vršenje apostolata s pojedincima, već je stopljeno tako da član Opusa Dei teži izgradnji pravednijeg i kršćanskog društva. U tu svrhu, utemeljitelj ih potiče da ljube svijet i da budu neustrašivo prisutni u svim ljudskim aktivnostima i organizacijama. Bez neodgovornog ostavljanja polja otvorenim neprijateljima Božjim i, u isto vrijeme, bez zajedljivosti: „Naš stav, djeco moja, treba biti stav razumijevanja, ljubavi. Naše djelovanje i pristup nije usmjeren ni protiv koga, nikada ne može imati prizvuk sektaštva. Nastojimo utopiti zlo u obilju dobra” (br. 25). Obilježje načina rada Opusa Dei je „vrlo velika ljubav prema svim ljudima, srce otvoreno za sve njihove brige i probleme, te široko razumijevanje koje ne ostavlja mjesta diskriminaciji ili isključivanju drugih” (br. 26). Ali, inzistira sveti Josemaría, kršćanin ne može počivati ​​na lovorikama: dok ostajemo aktivni, spokojni, realistični, moramo nastojati „krstijanizirati sve aktivnosti svijeta i staviti Krista na vrh svih ljudskih aktivnosti!" (br. 28). U tom području ističe važnost poučavanja evanđeoske poruke svim narodima.

Kratak dio (br. 33-37) posvećen je pojedinim karakteristikama formacije supernumerarija. Posebno se zadržava na slobodi koja mora utjecati na ovu formaciju. Sloboda također za razvoj u širokom polju osobnog i profesionalnog djelovanja i opcija otvorenih za mišljenje: „Sloboda, djeco moja", izjavljuje on. „Ne očekujte da će vam Djelo reći što da radite u zemaljskim poslovima” (br. 36). Potiče svakoga da traži rješenja koja u savjesti smatra najprikladnijima za rješavanje vremenitih problema. Prigovara da u Crkvi postoje oni, vođeni klerikalizmom, koji tu slobodu ne razumiju i ne poštuju.

Slijedi još jedan kratki odjeljak (br. 38-42) u kojem iznosi druge karakteristike apostolata supernumerarija, muškaraca i žena: to nije crkvena zadaća; mora biti prožet poniznošću; ostvaruje se u području građanskih dužnosti i prava, jer zvanje ima “potpuno svjetovni karakter” (br. 41). Stoga ponovno inzistira na potrebi nazočnosti, kao kršćanski kvasac, u ljudskim poslovima, a posebno, ako se ukaže prilika, u javnom životu, imajući na umu važnost građanskog zakonodavstva u oblikovanju života muškaraca i žena u moralnim pitanjima.

Nakon kratkog osvrta na suradnike (br. 43), zadržava se na nekim konkretnim apostolatima, kao što je onaj o naviještanju evanđeoske poruke javnom mnijenju putem sredstava javnog priopćavanja (br. 44-46); apostolat zabave; angažman u financijama i raznim područjima gospodarstva i politike (br. 47-52)

Posljednji odjeljak (br. 53-58) posvećen je obiteljskom životu i braku, pružajući kriterije za sveto vršenje bračnih dužnosti u vrijeme kada je seksualna permisivnost počela prodirati u obliku mentaliteta kontracepcije i razvoda. Pismo završava zaključnim riječima koje potiču članove da se posvete zvanju kojega su primili, potkrijepljeni sviješću o svome Božjem sinovstvu (br. 59-60).