Tijekom ovog Božićnog vremena, sveta Obitelj zauzima središnji dio naših misli. Stoga, prirodno je da se razmatrajući o " trojstvu na zemlji " to pojavi u našem srcu, zajedno sa zahvalnošću i obožavanjem, zahtjev je to koji je svugdje istinska priroda, i dostojanstvo institucije obitelji koje treba biti poštovano i obranjeno, i da posebno kršćanske obitelji trebaju biti odraz Nazaretskog doma. Kao što smo čitali u molitvi, u liturgiji na našim usnama, 30. prosinca, svetkovina Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa: Oče, pomozi nam da živimo kao Sveta Obitelj, sjedinjeni u poštovanju i ljubavi. Privedi nas radosti i miru svog vječnog doma. (Rimski misal, svetkovina Svete Obitelji, ulazna antifona).
U njegovoj zadnjoj javnoj izjavi o ovoj temi, potkraj njegova života, sveti Otac Ivan Pavao II sjetio se da " kod razmatranja tajne Boga koji je postao čovjekom i koji je dočekan srdačno u ljudskoj obitelji, možemo potpuno razumjeti vrijednost i ljepotu obitelji."
Papa je nastavio: " ne samo da je obitelj u središtu kršćanskog života; ona je također temelj društvenog i građanskog života, i to čini središnje poglavlje u kršćanskom socijalnom nauku " (Ivan Pavao II, Sudionicima Skupštine Foruma obiteljskih Udruženja, 18. prosinac 2004).
Benedikt XVI također ističe važnost razumijevanja značenje braka i obitelji u božanskom planu, s ciljem suprotstavljanja onima koji zahtijevaju svođenje braka na čisto ljudsku konstrukciju, i stoga je podložan proizvoljnim reformama tijeka vremena. " Brak i obitelj " ističe Papa, " nisu zapravo slučajna sociološka konstrukcija, proizvod određenih povijesnih i financijskih situacija. Naprotiv, pitanje ispravnog odnosa između muškarca i žene usađeno je u samu jezgru ljudskog bića, odgovor može biti nađen samo počevši s ovog gledišta. Drugim riječima, ne može se razdvojiti od prastarog, ali zauvijek novog ljudskog pitanja: Tko sam? Što je ljudsko biće? Ovo pitanje, ne može se razdvojiti od pitanja o Bogu: Postoji li Bog? Tko je Bog? Kako uistinu izgleda Njegovo lice?" (Benedikt XVI, upućeno sudionicima Crkvene Biskupijske konvencije Rim, 06. lipanja 2005).
Postavljajući ova pitanja, Papa se prisjeća nekih fundamentalnih principa Svetog Pisma, između ostalog "ljudsko biće stvoreno je na sliku Božju, i Bog je ljubav." Stoga poziv na ljubav čini ljudsku osobu autentičnom slikom Božjom: Muškarac i žena počinju nalikovati Bogu po stupnju po kojem ljube " (Ibid). A ljubav je, kao što vam je poznato, najsuprotnija sebičnosti.
Sv. Josemaría je istaknuo da " naša vjera ne niječe ništa što je na ovoj zemlji lijepo, plemenito i izvorno ljudsko. Jednostavno nas uči da pravilo našeg života ne bi trebalo biti sebična potjera za zadovoljstvom, zato što jedino žrtva i samoodricanje dovode do istinske ljubavi. Bog nas istinski voli; i sada nas poziva da ljubimo druge i Njega istinitošću i autentičnošću kojom On voli " (Sv. Josemaría, Krist prolazi, br. 24).
Samo s ovim uvjerenjem, dan za danom, osobnom povezanošću, vlastitim domom, radnim mjestom, itd., možemo učinkovito opovrgnuti, uz pomoć milosti pogrešne ideje i pomoći onima koji ih promiču, da se vrate Bogu.
Jedna od neposrednih posljedica izvornog ljudskog poziva na ljubav usredotočena je na činjenicu da nitko ne pripada isključivo sebi samom. Svi smo blisko povezani vezama istog početka i kraja, utemeljenima u Bogu. Svi smo pozvani ponijeti našu osobni odgovornost za dobro društva, svatko prema prilikama njegove ili njene situacije. Po pitanju obitelji i braka, očito je da su zakoni regulirali ove institucije - obje, i od Crkve i bilo kojeg društva koje traži zajedničko dobro - nije samo forma umetnuta izvana. Svakako, oni su "unutrašnji zahtjev ugovora povezane ljubavi i dubina ljudske osobe. Danas, različiti oblici erozije braka, kao na primjer slobodne veze i 'probni brak,' te čak pseudo-brakovi između ljudi istog spola, jesu izričaj anarhične slobode krivo napravljene kako bi prošla kao istinsko ljudsko oslobođenje. Ova pseudo-sloboda utemeljena je na trivijalizaciji tijela koja neizbježno povlači za sobom trivijalizaciju osobe. Njegova premisa je da si ljudsko biće može učiniti što god on ili ona želi: tako tijelo postaje sekundarna stvar kojom se može manipulirati, s ljudskog stajališta, i je upotrijebiti je kako želi. Raspojasanost, koja prolazi kao otkriće tijela i njegove vrijednosti, je zapravo dvojnost koja prezire tijelo, smještajući ga, tako reći, izvan osobne autentičnosti i dostojanstva " (Benedikt XVI, upućeno sudionicima Crkvene Biskupijske konvencije Rim, 06. lipnja 2005).
Kao odgovorni građani i kršćani, moramo učiniti sve što je moguće da bi obranili i promovirali vrijednosti kojih se nikada ne možemo odreći na ovom području, tako temeljnom za život Crkve i, ne zaboravimo , civilnog društva. Ovo je jedan od najhitnijih zadataka nove evangelizacije. Obaveza širenja istinskog nauka o braku i obitelji odgovornost je sviju. Svetkovine tijekom ovih dana stavljaju nam ovo grafički pred oči i potiču nas da ne zaspimo i da probudimo mnoge druge iz loše uspavanosti koja ih ponekad svladava.
Ne želim završiti bez posebnog spominjanja velikih obitelji, koje je naš Otac tako mnogo cijenio. Ponesen svojim bogatim iskustvom rekao nam je: " vidio sam nekoliko parova koji su, kada im naš Gospodin nije dao više od jednog djeteta, imali velikodušnosti dati svoje dijete Bogu. Ali takvih nema mnogo. U velikim obiteljima lakše je razumjeti veličinu božanskog poziva, i među djecom, neka su različitog položaja. Ali također sam vidio, i to ne samo nekoliko puta, i zahvaljujem Bogu, one kojima Bog nije dao obitelj, iako su primjereni supružnici te znaju kako s radošću prihvatiti Božju svetu volju i posvetiti više vremena vježbajući milosrđe prema svojim susjedima." (Sv. Josemaría, poruke uzete iz njegovih propovjedi objavljenih u Obrasu, listopad, 1963, stranice 20-21).
Poput našeg Oca, sva moja naklonost, kao i vaša, također i da vama vjenčanim parovima kojima Bog nije podario djecu. Često sam vidio doslovno ispunjenje riječi našeg Utemeljitelja : da ove obitelji " ne samo da posvećuju vlastiti dom, nego također imaju više vremena za posvetiti djeci ostalih, i postoje mnogi koji to čine sa samopožrtvovnošću koja duboko potiče. . Sv. Josemaría, poruke zabilježene tijekom sastanka, 10. travnja 1969), izvršavajući, plodonosno, očinstvo i majčinstvo. Utješen sam da su mnogi vjernici došli u Djelo kao rezultat velikodušnog čina ovih " očeva i majki."
Nedavno je, papa Benedikt XVI rekao da " u sadašnjem društvenom kontekstu, velike obitelji čine svjedočanstvo vjere, hrabrosti, i optimizma, zato što bez djece nema budućnosti." Te dodao: " Te nove i adekvatne društvene inicijative bile bi promovirane štititi i podržavati velike obitelji, koje čine blago i nadu cijele zemlje " (Benedikt XVI, riječi po završetku audijencije 02. studenog 2005). Neka nas ove riječi snažno ohrabre da nastavimo ulagati napore kako bi osigurali da svugdje obiteljima pomognemo ispuniti njihovo poslanje, nadnaravno i ljudsko, koje je neophodno za budućnost društva.
Vratimo se poniranju u otajstvo Kristova rođenja, koje se na određeni način ponavlja svakog dana zato što Isus svakog dana dolazi na naše oltare, te se, milošću, ponovno rađa svakodnevno u našim dušama. Nemojmo prestati ići često u " Betlehem uvijek-prisutan u tabernakulu " (Sv. Josemaría, siječanj 1939; naveden u Putu, kritično-povijesno izdanje pripremio Pedro Rodriguez, Rialp, Madrid, 2004, treće izdanje, str. 1051), pitati Ga za svjetlo i učiti od Njega.
Kao što sam istaknuo ranije svi smo uključeni u ovaj zadatak, prvo svojom velikodušnom molitvom, i kad god je prilika, svojim mudrim savjetom. Naš Gospodin, koji je u Kani Galilejskoj upotrijebio molbu posluge da pretvori vodu u vino, želi također sada upotrijebiti nas katolike, kako bi obnovio svoja čudesa da mnogo ljudi povjeruje u njega. ( Iv 2, 6-11)
+ Javier Echevarría
Prelat Opusa Dei