"Obrazovanje je najjači način da se prevlada siromaštvo"

Isabel Gameros iz Cañete, Peru pisala je u španjolskom časopisu Mundo Cristiano. Ona i njen muž, Jose Charún imaju 13-ero djece i rade na ranču.

Dozvolite mi prvo da vam nešto kažem o Cañete-u. Više od 70% obitelji su toliko siromašne da si ne mogu priuštiti osnovne potrebe. Mnogi su nepismeni. Ali mi, žene s ranča imamo jaku konstituciju .

Osim što se brinem o svome domu, svako jutro kuham i brinem se za domaćinstva drugih. Poslijepodne, moja djeca i ja napravimo plan rada za predstojeći nam dan. Svi oni pomažu mome mužu i meni u obavljanju zadaća, ovisno o sposobnostima.

Moja poznanstvo sa svetim Josemarijom

Upoznala sam ga u filmu koji su nam prikazali u Condoray-u ( centar za žene Opusa Dei ). Imala sam 19 godina kada sam tamo počela sudjelovati u aktivnostima. Objasnili su mi kako posvetiti rad po učenju svetog Josemarije. Kasnije su mi govorili o Bogu, Djevici Mariji i važnosti prisustvovanja svetoj misi svake nedjelje.

Ja sam tada išla, kao i sada, ali ne redovito.

Također sam naučila pomagati drugima, darivati sebe, dobro se brinući za dom : kao što je sveti Josemaría rekao, siromaštvo se ne podudara s prljavštinom. Odlučila sam popraviti zemljani pod i pećnicu u kuhinji. Držim ih glatkim i vlažnim da bih spriječila prašinu. Na taj način ostaju čisti. Bilo je dojmljivo čuti njega kako kaže u jednom od filmova da su kućanski poslovi ono što je Djevica Marija radila, a ja ih pokušavam raditi kao što bi ih i ona radila.

Oni su me naučili kako voditi više brige o mužu i ljepše se odijevati. Isto sam odlučila ostaviti stvari koje mi ne trebaju u kući, tako da ih netko tko ih više treba može upotrijebiti.

Nadvladati siromaštvo

Mnogo je gospodarske oskudice u Cañete. Jedanput sam rekla jednom od svojih sinova : ''Danas nećemo jesti jer nema hrane.'' Dok se igrao s jednim od svojih malih prijatelja, to je spomenuo. Uskoro dječakova majka nam je donijela jedan kilogram riže. Bila sam iznenađena i vrlo zahvalna. Učenje svetoga Josemarije je svima nama donijelo osjećaj solidarnosti. Na primjer, ako je netko bolestan ili nema novca, održimo sastanak da bismo odlučili kako doći do novca koji ta obitelj treba. Ako imamo odjeću koju više ne nosimo, operemo je i popravimo i predamo je onome kome je potrebna.

Svetac me je naučio da na prvo mjesto vrijednosti stavljam obitelj. Djeca nisu teret nego znak da Bog ima povjerenja u mene, pa sam ja odgovorila na to povjerenje i nikad ne koristim kontracepciju. Nije lako podizati obitelj od 13 djece, kao što je moja.

Postala sam jedna od onih koje promiču ovakav napredak u našem selu pomažući ljudima, učeći ih kako se nositi s vlastitim problemima. Razgovaram sa ženama i učim ih kako raditi učinkovitije, voljeti svoj posao, te kako prevladati poteškoće kroz velikodušnost i veselje. Također ih učim kuhati i ostale vještine i dajem sate o formiranju ljudi i obitelji kako bi mogli vidjeti stvari i na drugi način.

Svi mi učimo osnovne stvari: da je obrazovanje najjači način da se prevlada siromaštvo, a za promicanje napretka u našem narodu. Naši učitelji, koji dolaze svaki tjedan u Condoray, pokazali su nam kako oblikovati druge ljude i na taj način prenijeti zanos koji su nas naučili.

Kada je sveti Josemaría rekao da trebamo smjestiti Krista na vrh svih ljudskih djelatnosti, nikada nisam mislila da ćemo mi biti ti koji ćemo ga tamo staviti, praveći njega Kraljem naših života, Kraljem naših domova, naših sela , Kraljem svega.

Mundo Cristiano, 24.4.2004