Nova obljetnica osobne prelature

Sveti Ivan Pavao II uzdigao je Opus Dei na stupanj osobne prelature 28. studenog 1982. godine. Donosimo njegovo obraćanje okupljenima na radionici o apostolskom pismu "Novo Millennio Ineunte" 17. ožujka 2001., u kojem iznosi svoje nade za Prelaturu.

Draga braćo i sestre!

1. Dobrodošli! Srdačno pozdravljam svakoga od vas, svećenike i laike, sve koji ste se okupili u Rimu da biste proveli nekoliko dana razmišljajući o apostolskom pismu Novo Millennio Ineunte i mogućim smjerovima koje vidim za buduću evengelizaciju. Posebno pozdravljam vašeg prelata, biskupa Javiera Echevarríju, koji je organizirao ovaj sastanak s ciljem boljeg služenja Prelature lokalnim Crkvama u kojima su njezini vjernici prisutni.

Vi ovdje predstavljate komponente od kojih se Prelatura sastoji, a to su svećenici i vjernici laici, muškarci i žene, na čelu sa svojim Prelatom. Hijerarhijska priroda Opusa Dei, ustanovljena u apostolskoj konstituciji kojom sam uzdigao Prelaturu (vidi apost. konst. Ut Sit, 28. studeni 1982.), nudi polaznu točku za pastoralne diskusije pune praktičnih primjena. Ponajprije, htio bih naglasiti kako članstvo vjernika laika u njihovim župama i u Prelaturi, u koju su ukorporirani, omogućuje da se posebna misija Prelatura i evangelizacijski napori lokalnih Crkava stječu u jedno, kao što je Drugi vatikanski sabor i predvidio misleći na instituciju osobnih prelatura.

Konstitutivni način na koji svećenici i laici rade zajedno jedno je od onih privilegiranih područja gdje pastoralna aktivnost posebno oživljuje i jača se, i to je aktivnost obilježena "novom energijom" (vidi apost. pismo Novo Millennio Ineunte, br. 15) koja nas je ohrabrivala sve od Velikog jubileja. U vezi s tim, trebali bismo se sjetiti važnosti "duhovnog zajedništva" naglašenog u apostolskom pismu.

2. Laici su, u onoj mjeri u kojoj su praktični kršćani, uključeni u misionarski apostolat. Njihove sposobnosti u raznim ljudskim aktivnostima prije svega su sredstvo od Boga im povjereno koje omogućuje da "navještaj Krista dođe do ljudi, oblikuje zajednice i ostvari dubok i prodoran utjecaj na to da evanđeoske vrijednosti dobiju na značaju u društvu i kulturi." (ibid., br. 29) Treba ih se poticati, dakle, da svoje znanje aktivno stave na službu "novim granicama" koje se pojavljuju kao izazovi za spasenjsku prisutnost Crkve u svijetu.

Bit će upravo njihovo svjedočanstvo u svim tim poljima koje će pokazati kako najviše ljudske vrijednosti postižu svoju puninu jedino u Kristu. A njihov apostolski žar, bratsko prijateljstvo i ljubav omogućit će im da pretvore svakodnevne društvene odnose u prilike da u drugima probude žeđ za istinom koja je preduvjet za spasonosan susret s Kristom.

Svećenici, s druge strane, vrše nezamjenjivu primarnu funkciju: pomaganje dušama, jednoj po jednoj, preko sakramenata, propovijedanja i duhovnog vodstva kako bi se otvorile daru Milosti. Duhovnost zajedništva omogućit će svakom sakralnom elementu da dosegne svoju puninu.

Snažno vas potičem, dragi prijatelji, da u cijelom svom poslu imate centralnu točku jubilejskog iskustva: susret s Kristom. Jubilej je bio neprekidna, nezaboravna kontemplacija Kristovog lica, vječnog Sina, Boga i Čovjeka, raspetog i uskrslog. Tražili smo Ga u hodočašću prema Vratima koja otvaraju put u Nebo za čovjeka. Iskusili smo Njegovu slatkoću u vrlo ljudskom i božanskom činu opraštanja grešniku. Vidjeli smo Ga kao brata svim muškarcima i ženama obnovljenim u jedinstvu u daru spasiteljske ljubavi. Žeđ za duhovnošću u našem društvu može samo utažiti Krist.

"Ne, nećemo se spasiti pomoću formule, nego po Osobi i po sigurnosti koju nam daje: Ja sam s vama!" (Novo Millennio Ineunte, br. 29) Za svijet, za svu svoju braću i sestre mi kršćani moramo otvoriti put koji vodi Kristu. "Tvoje lice, Gospodine, ja tražim." (Ps 27[26]: 8) Ta težnja često je bila na usnama sv. Josemaríje, čovjeka koji je žeđao za Bogom i zbog tog bio veliki apostol. Napisao je: "(...) neka Isus bude u nakanama naša svrha, u čuvstvima naša ljubav, u riječima naš predmet, u djelima naš uzor." (Put, 271)

4. Vrijeme je da na stranu stavimo svaki strah i krenemo za smionim apostolskim ciljevima. Duc in altum! (Lk 5: 4): Kristov poziv potiče nas da otisnemo na pučinu i njegujemo ambiciozne snove o osobnoj svetosti i apostolskoj plodnosti. Apostolat se uvijek izlijeva iz obilja unutarnjeg života. Naravno, on je također i djelovanje, ali djelovanje održavano ljubavlju. A izvor ljubavi uvijek leži u najdubljoj dimenziji osobe, gdje se može čuti Kristov glas koji nas poziva da otisnemo na pučinu zajedno s Njim. Neka svaki od vas dobro primi taj Kristov poziv i odgovori na njega svaki dan svježom velikodušnošću. S ovom željom, dok povjeravam vašu predanost molitvi, poslu i svjedočenju Marijinom zagovoru, od srca vam udjeljujem svoj blagoslov.