Mons. Monterisi: «Osobna prelatura, oblik koji obogaćuje Crkvu»

Počela je 25ta godina od kada je Opus Dei osobna prelatura. Prigodom ove obljetnice nadbiskup Francesco Monterisi odgovara na neka pitanja. Mons. Francesco Monterisi je Sekretar Kongregacije za biskupe, vatikanskog dikasterija o kojem ovise prelature.

Mons. Francesco Monterisi, Sekretar Kongregacije za biskupe.

Preuzvišeni, Ivan Pavao II je uspostavio prelaturu Opus Dei 28. studenog 1982. Koji su, po Vašem mišljenju, plodovi koje mogu očekivati dijeceze od pravnog oblika ove vrste?

Nekoliko mjeseci prije 25te obljetnice može se početi s vaganjem rada članova Prelature u ovom razdoblju. Sluga Božji Ivan Pavao II je na jednom diskursu prije pet godina napomenuo da pripadnost vjernika laika toliko u vlastitoj dijecezi kao i u Opusu Dei «čini da se posebno poslanje prelature slijeva u evangelizirajući zadatak svake mjesne Crkve».

Koji je bio razlog da je Ivan Pavao II odabrao po prvi put saborski oblik osobne prelature uspostavljajući kao takav upravo Opus Dei?

Oblik prelature nije «formula za neovisnost», kako se ponekad kaže, već upravo obrnuto. To je konkretan odgovor crkvene Hijerarhije na posebnu pastoralnu potrebu.

 

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje treba početi s opisivanjem toga kakav je bio Opus Dei u očima svetoga Oca u trenutku kada je došlo do potrebe njegova priznanja sa strane Svete stolice.

Opus Dei, koji je nastao 1928. u srcu i duši svetoga Josemarije Escrivá, bio je novo apostolsko djelo, originalno, s nekim posebnostima koje je trebalo uzeti u obzir u trenutku njegova priznanja u pravnom ustrojstvu Crkve, to znači u Kanonskom pravu. U stvari je bilo na tisuće vjernika u dijecezama na pet kontinenata koji su usvojili ideal života koji je predlagao sveti Josemaría, ideal odgovora na poziv na svetost i apostolat u svakodnevnom životu. Tim vjernicima je bila potrebna posebna pastoralna pomoć kako bi ostvarili taj cilj, a za to je bio dobar broj svećenika koji su od Gospodina osjetili poziv prema nadahnuću samog utemeljitelja Opusa Dei kao sekularni svećenici, ne kao redovnici, kako bi vršili svoju službu među ovim laicima koji su tražili svetost u svakodnevnoj stvarnosti. Na kraju, također je bilo potrebno povjeriti ovu novu apostolsku stvarnost vodstvu jedne osobe, prelatu, koji sa svojim suradnicima treba koordinirati život i djelo Opusa Dei po čitavom svijetu. To su elementi koji su prethodili davanju posebnog pravnog oblika osobne prelature Opusu Dei.

 

Dovoljno je čitati apostolsku konstituciju Ut Sit, kojom je Opus Dei 1982. uspostavljen, i vidjeti da je oblik osobna prelatura adekvatan kako bi Opus Dei, onako kako ga je zamislio sveti Josemaría Escrivá u svjetlu svoje duboke duhovnosti, mogao ispuniti svoje poslanje u Crkvi.

 

Ima li u Crkvi drugih osobnih prelatura osim Opusa Dei?

 

Ivan Pavao II je spomenuo u jednom diskursu 2002. «da se posebno poslanje prelature slijeva u evangelizirajući zadatak svake mjesne Crkve». Za sada nema. Ali ništa ne brani da u buduće ne bude i drugih: Sveta stolica će ih uspostaviti ako imaju vlastita formalna obilježja ovog pravnog instituta, onako kako je oblikovan u ustrojstvu Crkve.