6. dan, 23. siječnja
► Krist je želio na apostolima utemeljiti Crkvu.
► Svi su kršćani pozvani biti apostoli.
► Apostolat ad fidemi ad gentes.
KNJIGA Djela apostolska, nakon što je na učenike okupljene u Jeruzalemu navijestila dolazak Duha Svetoga u obliku vatrenih jezika, bilježi karakteristiku koju su rani kršćani dijelili: „Bijahu postojani u nauku apostolskom“ (Dj 2,42). Danas u svojoj molitvi razmatramo posljednje svojstvo Crkve: njezino apostolstvo.
Sveti Josemaria ističe da „širenje Evanđelja u Palestini ne nastaje osobnom inicijativom nekolicine gorljivih. Što su mogli učiniti apostoli? U svoje vrijeme nisu ništa rekli; nisu bili ni bogati, ni poznati, niti su bili junaci. Isus stavlja na pleća ove šake učenika ogroman, božanski zadatak. „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime“ (Iv 15, 16).“
Kroz dvije tisuće godina povijesti u Crkvi se čuva apostolsko naslijeđe. Biskupi - izjavljuje Tridentski sabor – se nalaze na mjestu apostola i postavljeni su, kao i sam apostol (Pavao), Duhom Svetim da upravljaju Crkvom Božjom (Dj 20:28) [1]. Sveti Pavao također, pišući onima iz Efeza, ljudima koji su štovali bogove izrađene svojim rukama, podsjeća ih da, kršteni u ime Kristovo, „više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji“(Ef 2,19).
Mi se, kao i prvi kršćani, oslanjamo na taj isti temelj. Kroz apostolsko naslijeđe tijekom vremena se održava sigurnost neprekidnog rada za Boga, osluškujući poslanje samog Isusa Krista: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Povrh toga, to je način da sačuvamo i sa sigurnošću prenosimo riječi koje su čule i sami apostoli: „Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo“ (2. Tim 1,13). Danas se možemo zahvaliti Gospodinu na apostolskom poslanju Crkve i moliti se da se svi kršćani okupe - zahvaljujući svom božanskom podrijetlu - u jedinom narodu Božjem.
„UVIJEK kada čitamo Djela apostolska – kaže sveti Josemaria – ostanemo zatečeni hrabrošću apostola, njihovom požrtvovnom radosti i pouzdanjem koje su imali u vlastito poslanje. Ne traže mnoštvo. Iako mnoštvo dolazi, oni se obraćaju svakoj duši ponaosob, svakom čovjeku, jednom po jednom: Filip Etiopljaninu (usp. Dj 8,26-40); Petar centurionu Korneliju (usp. Dj 10,1-48); Pavao Sergiju Pavlu (usp. Dj 13,6-12) »[2]. Da bismo razumjeli apostolsko poslanje Crkve, potrebno je sudjelovati u tom žaru prvih učenika koji su radili sa sviješću da su u Kristu otkrili najvažnije u svom životu. Sveti Pavao to izražava gorljivim riječima: „štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem“ (Fil 3,8).
Papa Franjo naglašava da „biti učenikom znači biti trajno raspoložen za prenošenje Isusove ljubavi drugima i to spontano, bilo gdje: na ulici, na trgu, na poslu, na cesti. U ovom propovijedanju, uvijek s poštovanjem i ljubavi, prvi trenutak je osobni dijalog, gdje druga osoba izražava i dijeli svoje radosti, nade, brige za svoje najmilije i toliko stvari koje ispunjavaju srce“ [3]. Svaki kršćanin, na mjestu gdje se nalazi, predstavlja prisutnost Crkve koja želi širiti svoju radost i svoju svjetlost u svijetu. Sudjelovanje u prenošenju Evanđelja ujedinjuje nas u prvi zadatak; čini da iskusimo apostolsku zadaću Crkve koja se temelji na riječima i životu Isusa Krista.
Sveti Josemaría upozorava da su apostoli uvijek održavali tu misionarsku gorljivost jer su „naučili od Učitelja. Sjetite se one prispodobe o radnicima koji su čekali posao, usred seoskog trga. Kad je došao vlasnik vinograda, otkrio je mnogo radnika bez posla. „Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?“ Kažu mu: „Jer nas nitko ne najmi.“ (Mt 20,6-7). To se neće dogoditi u životu kršćanina; oko njega ne smije biti nikoga tko bi mogao reći da nije čuo za Krista jer mu to nitko nije navijestio“ [4]. Biti kršćanin apostol nije zadatak ograničen na određeno vrijeme niti aktivnost rezervirana samo za određene situacije: kršćanin je uvijek apostol [5].
OVAJ OSJEĆAJ zadaće, nastale samim krštenjem, obilježje je rada za duše kojeg sveti Josemaria potiče od početka. Zato je dugi niz godina govorio da "Djelo kao predodređeno preuzima apostolat ad fidem (...) i usmjerava svoje brige ad gentes", odnosno svima onima koji još nisu spoznali da svoju utjehu pronalaze u Kristu. „Znate dobro - rekao nam je drugom prilikom - otvorenost pogleda, milosrđe koje smo uvijek pokazivali onima koji ne dijele našu vjeru, s onima koji nisu u Jednoj, Svetoj, Katoličkoj, Apostolskoj, Rimskoj Crkvi. Te smo duše od početka imali kao prijatelje i isto toliko puta kao suradnike u našem apostolskom radu“ [6].
Želja da se otvore svim ljudima bila je oduvijek u životu prvih kršćana. Polazeći od Jeruzalema, oni su se proširili na sve poznate kulture, narode i jezike slijedeći zadaću koji je Isus Krist dao svojim učenicima: „Idite i učite" (Mt 28,19). „Na taj su način stoljećima mnoge duše dostigle punoću vjere - rekao je sveti Josemaria - ovim sjajnim putem dobročinstva. Zahvalite Bogu i zamolite ga za snagu i poniznost da nikad ne ometate djelovanje milosti, da uvijek budete njegovi dobri instrumenti. Ponavljam: nikada ne prosuđujte nepromišljeno, budite dobri prijatelji svima, poštujte slobodu drugih i slobodu milosti; i istodobno ispovijedajte svoju vjeru djelima i riječima“ [7].
Našim iskrenim prijateljstvom otvorenim za sve, „ne postoji vrijeme provedeno zajedno, a koje nije apostolat: sve je prijateljstvo i sve je apostolat, prožimaju se" [8]. Pouzdajući se u zagovor apostola želimo, kao i prvi kršćani, ustrajati u svom nauku i u svojoj čežnji da približimo Kristovo prijateljstvo onima oko nas. Molimo Mariju, Kraljicu apostola, da nam pomogne zahvaliti i cijeniti, uvijek na novi način, apostolsko poslanje Crkve i ujedno zapali naša srca Kristovom vatrom: „Fac ut ardeat cor meum in amando Christum Deum“ [9].
[1] Sveti Josemaría, Vjernost Crkvi, 4-VI-1972.
[2] Ibid.
[3] Franjo, Evangelii gaudium, n. 128.
[4] Sveti Josemaría, Vjernost Crkvi, 4-VI-1972.
[5] Usp. Fernando Ocáriz, Pismo, 14-II-2017, n. 9.
[6] Sveti Josemaría, Instrucción, svibanj-1935 / 14-IX-1950, n. 146.
[7] Sveti Josemaría, Pismo 24-X-1965, nn. 56 y 62.
[8] Fernando Ocáriz, Pismo, 14-II-2017, n. 19.
[9] Himna Stabat Mater.