1. dan, 18. siječnja

►Isusova molitva: Neka budu jedno.

►Izvor važnosti jedinstva.

►Prepoznati Krista u drugima.

DANAS započinje oktava za jedinstvo kršćana. Tijekom ovih dana s cijelom Crkvom ćemo dublje razmišljati o nekim riječima koje je Isus izgovarao na Posljednjoj večeri i koje potiču ove želje za sjedinjenjem. Krist, dijelivši više od trideset godina s ljudima, znao je da je „vrijeme da se s ovog svijeta preselim k Ocu“ (Iv 13,1). Njegovo je srce, suočeno s neizmjernošću izdaje i boli, dirnuto ljubavlju prema svojim učenicima: "Volio ih je do kraja." Stoga nas nekoliko sati prije uhićenja ostavlja s tri važna dara koji su mnogo više od kateheze: pranje nogu, dar Euharistije i ostala bitna učenja tijekom Večere.

U dugom Isusovu govoru za vrijeme Posljednje večere, kojeg nam donosi sveti Ivan, moli se Ocu za jedinstvo onih koji će tijekom stoljeća postati također njegovi učenici: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.“ (Iv 17,11). Crkva nas poziva tijekom ovog tjedna da se pridružimo njezinoj sinovskoj molitvi, da idemo korak dalje u poistovjećivanju naših osjećaja s Kristovim i da ovu goruću želju učinimo vlastitom.

Kad Gospodin izgovora te riječi – „čuvaj one koje si mi dao" – njegovih sljedbenika nije bilo mnogo. Evanđelje je bilo ograničeno na određeno zemljopisno i društveno područje. Međutim, u tom trenutku Isusovo srce ide mnogo dalje, pokrivajući svojim pogledom čitavu Crkvu kroz stoljeća, sa svojim nadama i poteškoćama. Krist moli za naše jedinstvo jer predviđa važnost koju će imati za prijenos vjere i za našu vjerodostojnost: „Ne molim samo za ove

nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“ (Iv 17,20-21).

Drugi vatikanski sabor nas uči da želja da „pomirimo sve kršćane u jedinstvu jedne Crkve Isusa Krista prelazi ljudsku snagu i sposobnost. Zato svu svoju nadu polaže u Kristovu molitvu za Crkvu“ [1]. Jedinstvo je dar koji primamo od Boga. Zato nas Benedikt XVI Podsjeća na to da „jedinstvo ne možemo učiniti samo svojim silama. Možemo ga dobiti samo kao dar Duha Svetoga“ [2]. Želimo da ova intenzivna molitva Isusa Ocu odjekuje u nama, posebno tijekom molitvene osmine za jedinstvo. Sve riječi Sina Božjega žele pokrenuti naše srce: imamo još jednu priliku da ga ponovno iznenadimo. Također je sveti Josemaría, ohrabren ovom željom za jedinstvom, htio da svi vjernici Djela svakodnevno mole ove Gospodinove riječi: «Ut omnes unum sint sicut tu Pater in me et ego in te!».

BENEDIKT XVI spomenuo je podrijetlo ove pobožnosti kada je bilo sto godina postojanja oktave. „Od svojih početaka", objasnio je, „razotkrivena je zaista plodna intuicija. Bilo je to 1908. godine: američki anglikanac, koji je kasnije ušao u zajedništvo Katoličke Crkve, (...) pokrenuo je proročku ideju molitvene osmine za jedinstvo kršćana »[3]. Ova se inicijativa malo po malo širila sve dok, osam godina kasnije, Benedikt XV nije želio proširiti je na cijelu Katoličku Crkvu [4].

Datumi molitvene osmine oduvijek su isti: od 18. do 25. siječnja. Tako je utvrđena simbolika koju su oba dana imala u kalendaru toga trenutka: «18. siječnja bio je blagdan Katedre svetog Petra koji je čvrst temelj i sigurno jamstvo jedinstva naroda Božjega, dok 25. siječnja, i tada i danas, liturgija slavi blagdan Obraćenja svetog Pavla“[5].

S jedne strane, sjećamo se zadaće koju je Krist povjerio Petru i, preko njega, svojim njegovim nasljednicima: utvrditi sve svoje učenike u vjeri. A s druge strane, obraćenje svetog Pavla sugerira da je model postizanja jedinstva osobno obraćenje, pokret koji se može dogoditi samo iz osobnog susreta s uskrslim Kristom. Oboje - Katedra svetog Petra i Obraćenje svetog Pavla, usmjeravaju naš pogled u osobu Isusa Krista koja je, ukratko, ona osoba kojoj ćemo se svi u budućnosti pridružiti.

Sveti Ivan Pavao II podsjetio je da ekumenizam - pokret koji traži jedinstvo kršćana - nije neobavezan zadatak niti je „puki" dodatak koji pridonosi tradicionalnoj aktivnosti Crkve“ [6]; ekumenizam, naprotiv, pripada njezinoj intimnoj misionarskoj prirodi i proizlazi iz dubokog razumijevanja zadatka koji nam je Krist ostavio i za koji se molio Ocu prije svoje Muke. „Jedinstvo je naša zajednička zadaća; uvjet da se Kristovo svjetlo učinkovitije širi svijetom, da se ljudi obrate i spase“ [7]. To je put na kojem smo, kao dobra djeca, pozvani sudjelovati slušajući Duha Gospodnjeg.

GOVOR tijekom Posljednje večere nije prvi put da Isus poziva svoje učenike u jedinstvo. Iskorištavajući različite okolnosti, već ih je upozorio da su pozvani prepoznati sebe kao braću i služiti jedni drugima jer je „jedan je učitelj vaš (...), jedan je Otac vaš (...), jedan je vaš vođa – Krist." (Mt 23, 8-10). Doista, papa Franjo ističe: „Djelovanjem Duha postali smo jedno s Kristom, djeca u Sinu, istinski štovatelji Oca. Ta tajna ljubavi najdublji je razlog jedinstva koji ujedinjuje sve kršćane, a to je puno veće od podjela koje su se događale kroz povijest. Iz tog razloga, dok se ponizno približavamo Gospodinu Isusu Kristu, također se približavamo jedni drugima“ [8].

Drugi vatikanski sabor prepoznaje da se među dobrima s kojima Crkva gradi i živi, mnogo može naći i izvan njenog vidljivog ograđenog prostora, poput „pisane Božje riječi, života milosti, vjere, nade i ljubavi, i nekih nutarnjih darova Duha Svetoga“ [9]. U svim tim područjima ista operativna snaga Krista nas sve usmjerava prema jedinstvu. Ekumenizam nastoji, upravo kroz razne putove, razviti ovo zajedništvo u potpuno i vidljivo jedinstvo svih Isusovih sljedbenika [10]. Zato je čin pravde i milosrđa prepoznati Kristova bogatstva koja su prisutna u svim ljudima koji - ponekad čak i prolijevanjem krvi - svjedoče o njemu.

U ovom tjednu za jedinstvo kršćana, molimo Gospoda Isusa Krista da naučimo njegove želje za jedinstvom Crkve učiniti vlastitima. Promičemo jedinstvo ako dopustimo sebi da se identificiramo s uskrslim Kristom, da u svom životu provodimo njegov način života i djelovanja, želju da budemo sluga svima (Mk 10,44), da s našim bližnjima vodimo dijalog pun ljubavi. „Primjer Isusa Krista vodi nas u dijalog; taj isti primjer nas uči kako razgovarati s ljudima“ [11]. Kroz ovu osminu također ćemo ustrajati u prizivanju Duha Svetoga za vrijeme Svete Mise, tako da se „okupljamo u jedinstvu“ [12] i tako svi „formiramo u Kristu jedno tijelo i jedan duh“ [13]. S pouzdanim povjerenjem stavljamo duhovne plodove ovog tjedna molitve u ruke Marije, Majke Crkve, Majke svih kršćana.

[1] Drugi vatikanski koncil, Unitatis redintegratio, n. 24.

[2] Benedikt XVI, govor, 19-VIII-2005.

[3] Benedikt XVI, Opća audijencija, 23-I-2008.

[4] usp. Benedikt XV, Romanorum Pontificum, 25-II-1916.

[5] Benedikt XVI, opća audijencija, 23-I-2008.

[6] Sveti Ivan Pavao II, Enciklika Ut unum sint, n. 20.

[7] Benedikt XVI, Homilija, 25-I-2006.

[8] Franjo, Homilija, 25-I-2015.

[9] Drugi vatikanski koncil, Unitatis redintegratio, n. 3.

[10] Usp. Benedikt XVI, govor, 26-I-2006.

[11] sveti Josemaría,Pismo 24-X-1965, n. 15.

[12] Druga euharistijska molitva II.

[13] Treća euharistijska molitva III.