Apostolat Prelature Opus Dei s mladima

Prelatura Opusa Dei ima misiju pomoći mnogim muškarcima i ženama da postignu svetost u svakodnevnom životu. Namijenjen je svim vrstama ljudi, iz raznih sredina i s raznim poslovima. U sklopu ovog poslanja, Prelatura također nudi formativne aktivnosti za mlade, osobito važan apostolat jer im pomaže razviti kreposti koje će im omogućiti rast u njihovu kršćanskom životu. Učenje svetog Josemarije o potrebi osobne molitve jedan na jedan s našim Gospodinom pomaže im da se slobodno i odgovorno suoče sa svojim životnim odlukama.

Među mnogim mladim ljudima koji sudjeluju u apostolatu Prelature, neki bi mogli otkriti da ih Bog poziva da mu posvete svoje živote u samom Opusu Dei. Govoreći o mladima koji otkrivaju svoj poziv, sveti Ivan Pavao II. je rekao: „Kršćanska zajednica je čuvar i glasnik tog odgovora, jer je poslana od Gospodina da adolescentima ili mladima otkrije konačni smisao života i tako ih usmjeri otkriti vlastito zvanje unutar okruženja svakodnevnog života. Svaki se život, naime, otkriva kao poziv koji treba otkriti i slijediti, jer život bez poziva nikada ne može biti pravi.”(1) Stoga se ne bismo trebali iznenaditi ako Bog želi nekome pokazati široke nacrte svog plana za njihov život, čak i od najranije dobi. To je nešto što se često događalo u povijesti izraelskog naroda i Crkve: sveci su bili pozvani kao vrlo mladi da služe Bogu na određenom putu.

Brojna svjedočanstva iz ove vjekovne povijesti pokazuju da je mladost idealno vrijeme da se usmjeri život prema određenom cilju. Naime, Pape su, u svojim susretima s mladima, neprestano ih poticali da otkriju poziva li ih Gospodin. „Što Bog traži od mene? (...) Ako se ovo pitanje pojavilo, dopustite da vas vodi Gospodin i postanite dobrovoljci u službi Onoga koji 'nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge' (...) Mk 10,45). Vaš će život postići ispunjenje na načine koje ne možete zamisliti.”(2) Nedavno je papa Franjo pozvao mlade da imaju odvažnosti ispuniti poslanje Crkve: „I danas, kao i uvijek, Gospodin vas treba, mlade, za svoje Crkva. Prijatelji moji, Gospodin vas treba! I danas poziva svakoga od vas da ga slijedite u njegovoj Crkvi i budete misionari. Gospodin vas danas zove! Ne mase, nego vi, i vi, i vi: svaki od vas. Slušajte što vam govori u srcu. (…) Dragi mladi, molim vas, nemojte biti promatrači života, nego se uključite. Isus nije ostao promatrač, nego je uronio u sebe. Ne budite promatrači, nego uronite u stvarnost života, kao što je to činio Isus.”(3)

Razlučivanje Božjeg poziva u Opus Dei. Uloga Crkve i roditelja

Željeti se pridružiti Opusu Dei podrazumijeva spremnost da se doživotno posvetite. Kao i svaki odgovor na Božji poziv, to je dobrovoljni čin koji se mora izvršiti u punoj slobodi i sa sviješću o tome što podrazumijeva. Naravno, prije donošenja ovakve odluke potrebna je dovoljna pronicljivost. Prije svega, osoba treba biti dosljedna u svom ponašanju i imati osobni odnos s Bogom. Nadalje, zbog ljudske naravi i crkvene dimenzije kršćanskog života, razboritost nalaže da se u tako važnoj stvari savjet treba tražiti od onih koji su u poziciji da ga daju.

Crkva, koja je naša majka, ispunjavajući svoje poslanje posrednice između Boga i ljudi, uspostavila je neke kriterije kako bi se osiguralo da se odluke koje se tiču ​​nečijeg cijelog života mogu donositi s najvećom razboritošću i potpunom slobodom. Što se tiče dobi, univerzalni zakon Crkve odredio je punoljetnost od osamnaest godina; odnosno trenutak u kojemu vjernici stječu punu sposobnost djelovanja.(4) Istodobno, Crkva ne zanemaruje narav čovjeka i sposobnost mladih da se posvete Bogu ili da donose vrlo važne osobne odluke. Zbog toga crkveno sveopće kanonsko pravo priznaje temeljno pravo vjernika na ženidbu od četrnaeste godine za žene i šesnaeste za muškarce, iako je, uzimajući u obzir druge čimbenike, u većini zemalja potrebna viša dob za sklapanje braka, pravnog braka u građanskoj sferi.(5) Jednako tako, prema univerzalnom pravu, Crkva priznaje maloljetnicima s navršenih četrnaest godina pravo na tužbu i odgovaranje za sebe u crkvenom suđenju, bez pristanak roditelja ili staratelja, u duhovnim i srodnim slučajevima.(6)

Sveta Stolica je u Statutu prelature Opusa Dei(7) utvrdila da samo punoljetni vjernici, odnosno oni koji su navršili osamnaest ili više godina, mogu pristupiti njoj u potpunosti. No, mogu tražiti da budu primljeni godinu i pol dana prije te dobi, kako bi počeli stjecati potrebnu pripremu prije nego što se u nju legalno uključe. A budući da čak i mlađa osoba može u nekim slučajevima razaznati da je Božji plan za njihov život da se pridruži Opusu Dei, Sveta Stolica je također u Statutu prelature(8) odredila da ti vjernici mogu tražiti da budu primljeni kao „mlađi kandidati”. To je dopušteno od četrnaest i pol godina.

U isto vrijeme, kao pravilo razboritosti, uvijek je potrebno izričito dopuštenje roditelja osobe da bude mlađi kandidat ili da zatraži da se pridruži Opusu Dei prije osamnaeste godine. Roditelji svojim poznavanjem svoje djece i životnim iskustvom mogu i trebaju im pomoći da realno razaznaju Božji poziv. Svjesni svoje misije Božjih suradnika, kršćanski roditelji nastoje poštivati ​​savjest svoje djece, ne pokušavajući im nametnuti vlastita mišljenja ili projekte. Prirodno je da roditelji sa zahvalnošću primaju poziv svoje djece i nastoje ga poduprijeti svojom molitvom i ljubavlju, jer je to znak da je njihova obitelj postala prava domaća Crkva(9), u kojoj Duh Sveti njeguje svoje karizme.

Očito, misija roditelja da odgajaju svoju djecu nastavlja se i kada netko od njih postane mlađi kandidat, a jednako je važna kao i za druge mlade ljude. Sa svoje strane, mlađi kandidati su svjesni da bi ih njihova želja da žive u skladu s duhom Opusa Dei trebala voditi da ulože veći napor u ispunjavanju svojih obiteljskih dužnosti i pokušaju da budu dobra djeca svojih roditelja.

Situacija mlađih kandidata Opusa Dei

Mlađi kandidati su dječaci ili djevojčice koji su slobodno izrazili svoju želju da se pridruže Opusu Dei, kada navrše odgovarajuću dob, kao numerariji, pomoćnice numerarije ili pridruženi (to jest, kao jedan od vjernika Opusa Dei koji ima veću dostupnost za svoje apostolske zadaće i koji stoga žive u celibatu). Oni nisu članovi Opusa Dei, ali se nastoje ponašati, ovisno o godinama, u skladu sa svim zahtjevima koje nosi poziv u Opus Dei. Oni primaju korist od njegove duhovne zalihe bogatstva i doprinose im svojim vlastitim dobrim djelima. Nastavljaju živjeti sa svojim roditeljima i braćom i sestrama; maloljetnici ne mogu živjeti ni u jednom središtu prelature. Također nastavljaju studirati na istom fakultetu, obrazovnoj ustanovi ili školi kao i prije.

Kao što je gore navedeno, mlađi kandidati nisu zakonski članovi Prelature i ne stječu nikakve pravne obveze kada traže da budu primljeni kao mlađi kandidati. Ovi mladi ljudi primaju duhovnu i pastoralnu pomoć Opusa Dei, koja ima oblik duboke, intenzivne kršćanske formacije, prilagođene njihovoj dobi, kako bi mogli dosljedno prakticirati svoju kršćansku vjeru. Pomaže im se tražiti svetost i vršiti apostolat u njihovim posebnim okolnostima, učeći, na konkretnim primjerima, djelovati kao dobri sinovi i kćeri, dobra braća i sestre i dobri prijatelji. Preporuča im se da ozbiljno studiraju, prinoseći svoj rad Bogu, te da razvijaju ljudske vrline (marljivost, odanost, velikodušnost, veselje itd.), kao temelj za one nadnaravne. Na taj način produbljuju svoje znanje i prakticiranje duha i apostolata Opusa Dei, te uz pomoć duhovne pratnje rastu u samospoznaji i sazrijevaju u svojoj odluci.

Ako mlađi kandidati žele, kad navrše šesnaest i pol godina, mogu zatražiti da se pridruže Opusu Dei. Ako netko odluči prestati biti mlađi kandidat, nema razloga zašto ne bi sudjelovao u formativnim aktivnostima Opusa Dei. Činjenica da se nakon svega može pokazati da kršćanski poziv u Opus Dei nije Božji projekt za njihov život ne znači da su ni na koji način zakazali. Naprotiv, Bog je iskoristio to vrijeme da im omogući da steknu razinu ljudske i duhovne formacije koja će im koristiti cijeli život, te da razviju vrline koje će trebati prakticirati u vlastitom okruženju.

Eduardo Baura

Copyright © Prælatura Sanctæ Crucis et Operis Dei

[1] Ivan Pavao II., Poruka za 32. Svjetski dan molitve za zvanja, 18. listopada 1994.

[2] Benedikt XVI., Govor na susretu s volonterima na 26. Svjetskom danu mladih, 21. kolovoza 2011.

[3] Papa Franjo, Molitveno bdijenje s mladima u Rio de Janeiru, 27. srpnja 2013.

[4] Usp. može. 97. Zakonika kanonskoga prava (ZKL) i 909. § 1. Zakonika kanona istočnih Crkava (CCEC).

[5] Usp. CCL može. 1083, i kan. 800 CCEC-a.

[6] Usp. CCL može. 1478 § 3, i kan. 1136. st. 3. CCEC-a.

[7] Usp. Statuti br. 17. i 20. st. 1., 1º.

[8] Usp. Statut br. 20 § 1, 4º.

[9] Usp. Drugi vatikanski sabor, Konst. dogma. Lumen gentium, br. 11.