Marc Carroggio, zadužen za odnose Opusa Dei s javnošću u Rimu, kaže da je
zadovoljan upravo objavljenom Allenovom knjigom. "Opus Dei: Objektivan pogled
iza mitova i stvarnosti najkontroverznije sile u katoličkoj Crkvi" do sada je
objavljena na engleskom, portugalskom i korejskom jeziku.
Prema Carroggiu, ovo je prva knjiga koja objektivno uspoređuje istine i zablude
o “Poslu”, kako ga zovu članovi Opusa Dei. "Pisac je dobro shvatio prirodu Opusa
Dei", kaže Carroggio.
Q: Sigurno ste zadovoljni, jer ova knjiga raščišćava mnoga pitanja vezana uz
Opus Dei.
Carroggio: Radio sam u rimskom novinarskom uredu dok je John Allen pisao svoju
knjigu. Mogu reći da sam zadovoljan knjigom, posebno zbog sustavnosti kojom je
pisana.
Allen provodi stotine sati skupljajući gomile informacija i mišljenja mnogih
ljudi. Sve informacije stavlja u odgovarajući kontekst i daje logična
objašnjenja za mnoge stvari.
Saslušao je obje strane i svima dao priliku. Na kraju, ostavlja čitateljima da
sami dođu do vlastitih zaključaka. To su poželjne odlike za takvu vrstu knjige.
O temama koje su u njoj obrađene ne može se lako raspravljati.
Upravo zato, svaki pokušaj da se odstrane lažni stereotipi je pozitivan. Ne
volim usporedbe, ali htio bih naglasiti da autor “Da Vincijeva koda” nikada nije
posjetio centar Opusa Dei i, koliko ja znam, nikada nije razgovarao niti s
jednim članom. Slika Opusa Dei u tom romanu plod je njegove mašte.
Smatram da Allenova knjiga može pomoći čitateljima “Da Vincijeva koda” koji
nemaju nikakvo znanje o Opusu Dei da shvate da mi nismo niti anđeli ni demoni.
Mi smo ljudska bića od krvi i mesa koja katkad griješe, a katkad su u pravu,
koja imaju mane, ali također s puno entuzijazma slijede svoj cilj.
Q: Autor kaže da je imao pristup dokumentima koji nisu dostupni široj javnosti.
Proveo je neko vrijeme u centrima s numerarijima, razgovarao s mnogim članovima
Posla i shvatio što znači "biti član Opusa Dei." Što bi po Vašem mišljenju još
trebao da bolje razumije Opus Dei?
Carroggio: Mislim da je dobro razumio Opus Dei: ideju njegove poruke, razloge
zbog kojih ohrabruje ljude da čine određene stvari, način života njegovih
članova, naše ideale, ali i stvari u kojima zakažemo.
Ova knjiga je novinarski izvještaj, a ne teološka disertacija ili rasprava o
povijesti Crkve. Ima sociološki pristup, iako priznaje i poštuje i duhovnu
dimenziju stvari.
Sam Allen kaže da mu cilj nije dati iscrpan prikaz Opusa Dei, nego usporediti
mitove i stvarnost. Kao posljedicu, puno prostora posvećuje stvarima koje su u
životu Opusa Dei zapravo u drugom planu, ali kojima su mediji, posebno u SAD-u,
posvetili puno pozornosti.
Tako bi na primjer netko mogao puno više reći o duhovnom iskustvu pripadanja
Opusu Dei, kao i o unutarnjoj motivaciji koja vodi ljude da odaberu baš ovaj put
u potrazi za svetošću usred ovoga svijeta.
To povlači i veće zanimanje za svijest svake osobe o njegovom ili njezinom
kršćanskom pozivu, kao i o želji da slijedi Isusa Krista u svome poslu, obitelji
i svakodnevnom životu. Za organizaciju u Crkvi, osobna i egzistencijalna
dimenzija su važnije od organizacijskih tablica ili brige o tuđim dojmovima.
Q: Kao dio svog istraživanja, John Allen je priliku da govore dao i bivšim
članovima Opusa Dei. Mislite li da je njihovim svjedočanstvima posvetio previše
pažnje?
Carroggio: Knjiga je novinarski izvještaj, ne filozofski komentar nekih
principijelnih pitanja. To je rezultat velikog broja razgovora s ljudima u
različitim situacijama.
U takvoj vrsti posla, autor je taj koji određuje vjerodostojnost svojih izvora.
Poštujem Allenovu odluku jer mi se čini potpuno ispravna.
Osobno smatram da dobro objašnjava kako se ovakve kritike razlikuju od onih
koje, ako tako smijem reći, dolaze iz autorove mašte. Jednostavno je dokazati da
Opus Dei ne stoji iza mračnih operacija i urota kako mu to često predbacuju.
Drugačije je međutim, kada se radi o osobi koja je imala negativno iskustvo. Ne
možete jednostavno negirati ranu, bol ili ružna sjećanja. To nije samo pitanje
laži i istine.
Kada se suočimo s negativnim iskustvima drugih, moramo pokazati suosjećanje,
podijeliti tu bol, iako se ponekad ne slažemo s takvim viđenjem događaja.
Činjenica je da vjerni Opusa Dei žive svoju predanost Bogu potpuno slobodni i
njihova predanost pomaže im da nađu sreću, makar samo i relativnu sreću koju
možemo imati na ovome svijetu.
Zbog toga velika većina onih koji dolaze u centre Opusa Dei cijeli život cijene
Posao. Ali nije uvijek tako. Zato nije greška, nego baš suprotno, da Allenova
knjiga uključuje i takve slučajeve, koje ja smatram iznimkama.
Kad je Allen pitao prelata o toj temi, biskup Javier Echevarría rekao je da
svim srcem tražimo oprost od onih koji osjećaju da im je učinjeno nešto loše.
Kao što možete razumjeti, nemam tome ništa dodati.
Q: Biste li voljeli vidjeti drugi dio ove knjige?
Carroggio: Svaka knjiga je jedinstvena i čini mi se da upravo u tome leži njena
snaga. Iako knjiga Johna Allena nije samo knjiga o kontroverzama, njezin
naglasak je svakako na temama o kojima se više raspravljalo.
Po mojem mišljenju, on se prema tim temama odnosi s poštovanjem i pruža
informacije temeljene na činjenicama, a ne partizanska ili ideološka
objašnjenja.
Nadalje, trudi se prepoznati neke od najbitnijih karakteristika Opusa Dei kao
što su ljubav prema Bogu, sloboda, posvećenost rada i običnog života, itd.
Volio bih da se slijedeća knjiga bavi ovim temama, i to u novinarskoj formi.
Takva bi knjiga mogla na nov način opisati iskustvo življenja kršćanskog života
usred današnjeg svijeta. Govorila bi o tome kako vjera i molitva donose
neprocjenjive vrijednosti u nečiji svakodnevni život, uključujući i teška
vremena poput bolesti, nezaposlenosti ili smrti najbližih. Puno je toga o čemu
se može pričati.