Ne zna se sigurno koliko je trajao boravak Svete obitelji u Egiptu. Većina znanstvenika misli da je trajao jednu ili dvije godine. Sv. Matej, evanđelist koji nam pripovijeda te događaje, iskazuje ih koncizno, kao i u drugim prigodama. Smrt Heroda – opisuje – anđeo se Gospodnji pojavljuje u snu Josipu u Egiptu i kaže mu: “Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i idi u zemlju izraelsku; jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dječaka” ( Mt 2, 19-20).
Odgovor Patrijarha bio je izravan, kao i u drugim prilikama: Josip je ustao, uzeo dječaka i majku njegovu, i došao u zemlju izarelsku (Mt 2, 21). Ni sumnje, ni oklijevanja. Samo potrebno vrijeme kako bi uzeo alat za svoju službu, malo dobra kojim je raspolagao. Oprostio se od osoba u čijem je društvu boravio tih mjeseci i učinio napore koji su bili potrebni kako bi poduzeo putovanje i povratak.
Koptska tradicija govori o tome da se Sveta obitelj vratila morskim, a ne kopnenim putem. Pretpostavka je moguća. Kad je prestala opasnost, takav je način putovanja bio ekonomičniji od putovanja kopnenim karavanama. Vjerojatno su putovali većim brojem plovila. Najprije Nilom: od Memfisa (današnjeg Kaira) do Aleksandrije, gdje su uzeli mali brod koji ih je četiri ili pet dana valjao Mediteranom zastajući na putu u Aškelonu, Joppi ili Jamniji.
Kad su se iskrcali, Josip je dobio vijesti o novom kralju Judeje. Bio je to Arhelaj, Herodov sin, gotovo jednako brutalan kao i njegov otac, jer je odrubio glave tisućama podanika u Hramu. U prvi je trenutak Marija mislila da se smjeste u Betlehemu, mjestu Mesijina rođenja, ali kako anđeo nije naznačio ništa konkretno – rekao je samo da se vrate u zemlju izraelsku – postojala je mogućnost da odu u mjesto koje nije bilo podvrgnuto kraljevoj vlasti. Gospodin mu je potvrdio svoje ciljeve putem anđela: čuvši da je Arhelaj kraljevao u Judeji(...) bojao se ići tamo; i obaviješten u snovima otišao je u Galileju (Mt 2,22). Proročanstvo proroka Miheja navijestilo je Isusovo rođenje u Betlehemu, a drugi proroci – što piše sv. Matej – označili su Nazaret kao mjesto u kojem će Mesija rasti i doživjeti zrelu dob. I živio je gradu koji se zvao Nazaret, kako bi se ispunilo ono što je rečeno po prorocima: “Zvat će se Nazarećanin” (Mt 2, 23).
Povratak je bio tih i miran u kratkim etapama. Možemo zamisliti Gospin osjećaj i osjećaj njezina supruga Josipa kada su, prešavši dolinu Esdrelona, ušli u Galileju i tako otkrili poznate krajolike u kojima su proveli godine djetinjstva i adolescencije. U Nazaretu su susreli rođake i prijatelje, koji su se začudili njihovu povratku, nakon tolikih mjeseci bez ikakvih vijesti o njima. Nisu nedostajala pitanja, motivirana ljubavlju i iskrenom znatiželjom. No oni su odgovorali diskretno, kako ne bi otkrili istinu o Isusu koju su samo oni čuvali u srcu.
Smjestili su se u maloj kući, siromašnoj nastambi smještenoj u jednoj od spilja, čestih u Nazaretu. Možda su je zatekli u lošem stanju, poslije toliko vremena bez stanovnika, ali nisu očajavali: odmah su se dali na posao. Josip ju je obnovio na najbolji način, Gospa ju je marljivo čistila, vjerojatno joj je pomagala Kleofa, njezina rođakinja, Jakovljeva, Josipova, Šimunova i Judina majka i druge rođakinje.
Život i rad Svete obitelji ušao je u svakodnevni ritam, bez ikakvih posebnih događaja. Sv. Luka, koji od tog trenutka nastavlja svoje pripovijest, piše ukratko kako je dijete raslo i jačalo, puno mudrosti i da je milost Božja bila u njemu (Lk 2, 40). Presveta Djevica, kao sve druge majke, pratila je zaljubljenim očima ljudski rast svoga Sina i Gospodina, puna čuđenja pred jednostavnošću Božjeg načina djelovanja. Josip je radio marljivo, zahvalan što služi svojim vlastitim radom otajstvu Otkupljenja. Bila je to obitelj u kojoj se ljubav prema Bogu i drugima poistovjećivala s brigom koji su poklanjali Isusu, Riječi vječnoga Oca, koji je naučio govoriti ljudskim riječima i ljubiti ljudskim srcem.
J.A. Loarte