Marijin život (VIII): Isusovo prikazanje u Hramu

Od prvih trenutaka njezina zemaljskog života Isus se pridružio Mariji u otkupiteljskoj žrtvi koja je bila okončana.

Članci u vezi

Hodočasnička naselja prestajala su u Betlehemu. Nakon Isusova rođenja Josip je našao mjesto za boravak Svete Obitelji. Tamo je, u roku od osam dana, obavljen obred obrezanja, nakon kojega su muškarci postajali dijelom izraelskoga naroda; dijete je primilo službeno ime Isus, kako ga je prozvao anđeo prije nego je bio začet u majčinoj utrobi (Lk 2, 21). Četrdeset dana poslije Marija i Josip uzeli su dijete i odveli ga u Jeruzalem, ispunivši dane svoga čišćenja prema Mojsijevu zakonu (....), kako bi ga prikazali Gospodinu, prema odredbi u zakonu Gospodnjem (....) te prikazali kao žrtvu prinosnicu par golubica (Lk 2, 22-25).

Ni Isus ni Marija nisu bili obavezni poštovati te propise. Nijedna nečistoća nije sprečavala Mariju da sklopi brak, jer je bila začela i rodila kao djevica; niti se otkupiteljski zakon prvorođenja ticao Isusa, pravoga Jaganjca Božjeg koji je došao oduzeti grijehe svijeta. Međutim, u tri navrata, u nekoliko stihova, istaknuto je da se sve održava u strogoj poslušnosti Bogu.

Prikazanje Isusa u hramu moglo bi se usporediti, u izvjesnom smislu, s prinosom Žrtve na Kalvariji, kada je Misa bila prisutna u svim točkama prostora i vremena.

Crkva u tome otkriva dublji razlog. Na prvome mjestu ispunjenje proročanstva prproka Malahije: doći će u Hram Gospodnji, koga vi tražite i Anđeo saveza, kojega želite (Ml 3,1). Osim toga, Marija je razumjela da je Isus morao biti doveden u Hram, ne više kako bi bio spašen kao drugi pvorođenci, nego kako bi bio ponuđen Bogu u istinskoj žrtvi. Tako ga naziva pismo Hebrejima: Ušavši u svijet, kaže: “Žrtva i pomirnica nisi želio, ali si mi pripravio tijelo; žrtve za grijehe nisu ti se sviđale. Onda sam rekao: Evo dolazim. Kako je pisano o meni na početku knjige, kako bih vršio tvoju volju, Bože”(Hb 10, 5-7). Prikazanje Isusa u hramu moglo bi se usporediti, u izvjesnom smislu, s prinosom Žrtve na Kalvariji, kada je Misa bila prisutna u svim točkama prostora i vremena. U pripravi te žrtve, koja je izvršena na vrhu Golgote, posebno mjesto je bilo rezervirano za Majku Božju. Od prvih trenutaka njezina zemaljskog života Isus se pridružio Mariji u otkupiteljskoj žrtvi koja je bila okončana.  

Ovo sudjelovanje u misteriju Otkupljenja bilo je otkriveno Gospi malo po malo. Anđeo Navještenja nikada ništa u vezi s tim nije rekao, ali sada će biti priopćeno kroz Šimunove riječi, riječi pravednog starca koji je imao strah Božji, primio obećanje Duha Svetoga da neće vidjeti smrti prije nego li vidi Krista Gospodina (Lk 2, 26).

Mesija će ispuniti svoju misiju kroz patnju. I Majka se našla misteriozno pridružena boli svoga Sina.

Susret između Gospe i starca morao se dogoditi pred vratima Nikanora, kuda su Židovi pristupali u dvorište Hrama. Na tom je mjestu stajao jedan od svećenika zaduženih da se pobrine za žene koje su nudile žrtvu za sebe same i za svoju djecu. Marija, koju je pratio Josip, stajala je u redu. Dok je čekala, dogodilo se nešto što je čudom obuzelo prisutne. Časni se starac približio redu. Njegovo je lice isijavalo radošću. I kada su ušli roditelji s djetetom Isusom, kako bi ispunili što je za njega propisano Zakonom, uzeo ga je u svoje ruke i blagoslovio Boga govoreći: “Sada, Gospodine, možeš otpustiti slugu svoga, prema svojoj riječi: jer su vidjele moje oči spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlo koje prosvjetljava pogane i slava naroda tvoga Izraela” (Lk 2, 29-32).

Kad je čuo te riječi, osjećaj čuđenja zavladao je Marijom i Josipom: starac Šimun potvrdio im je ono što im je anđeo priopćio od Boga. Ali je ovaj navještaj odmah zasjenio radost; Mesija će ispuniti svoju misiju kroz patnju. I Majka se našla misteriozno pridružena boli svoga Sina. Šimun ih je blagoslovio i rekao Mariji, njegovoj Majci: “Gledaj, ovaj je postavljen na propast i uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – i tebi će samoj mač probosti dušu – kako bi se otkrile namisli mnogih srdaca” (Lk 2, 34-35). Isto se tako i Ana, starica koja je imala više od osamdeset godina, pridružila Šimunovu proroštvu, jer je došla u istom trenutku, hvalila je Boga i govorila je o njemu svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema (Lk 2,38).

Iz evanđelja sv. Luke doznaje se da je Gospa prikazala Isusa samo malo poslije slušanja proroštva. Ponudila je za njegovo spasenje par golubica, prinosnicu siromašnih, umjesto janjeta propisanog u Mojsijevu zakonu. Međutim, u svjetlu Šimunovih riječi, shvatila je da je Isus bio istinski Jaganjac koji će otkupiti ljude od njihovih grijeha i da će ona, kao majka, na način koji tada nije mogla razumjeti, biti tijesno sjedinjena sa sudbinom svoga Sina.

J. A. Loarte