Elizabeta, koju su zvali nerotkinjom, postala je majka. Marija je to saznala od Gabrijela, Božjeg poslanika. I malo poslije ustala je i otišla brzo u gorje, u grad Judin (Lk 1,39). Nije je pokretala znatiželja, niti je išla na put da sama provjeri ono što joj je anđeo priopćio. Marija, ponizna, puna ljubavi, od ljubavi koja je tjera da se zauzme za svoju stariju rođakinju – ide u Elizabetinu kuću jer joj je zasvjetlucala, u nebeskoj poruci, tajna veza između Elizabetina sina i Sina kojega je nosila u svojoj utrobi.
Put od Nazareta do Ain Karina – gradića smještena u brdima Judeje, kojega tradicija povezuje s mjestom u kojem su stanovali Zaharija i Elizabeta – je dug. Gotovo 140 kilometara. Možda je Josip organizirao put. Pobrinuo se pronaći karavanu u kojoj je Gospa mogla putovati sigurno i možda ju je sam pratio barem do Jeruzalema; neki tumači misle da ju je pratio čak do Ain Karina, mjesta udaljenog od glavnoga grada malo više od 7 kilometara, premda se odmah nakon toga vratio u mjesto u kojem je radio.
Marija je ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu (Lk 1, 40). Prema nekim lokalnim tradicijama susret dviju rođakinja nije se zbio u istome gradu, nego u kući u polju, u kojoj se Elizabeta, kako kaže sveti tekst – skrivala pet mjeseci (Lk 1, 24), kako bi se udaljila od neželjenih pogleda rođaka i susjeda, i kako bi podigla svoju dušu u zahvalu Bogu koji joj je bio udijelio taj golemi dobitak.
Pozdravlja se osobu koja umorna dolazi s puta, ali u ovom je slučaju Marija ona koja pozdravlja Elizabetu. Grli je, donosi joj sreću, obećaje da će biti s njom. S njom u tu kuću ulazi milost Božja, jer je Mariju Bog učinio svojom posrednicom u Elizabetinu slučaju. Njezin je dolazak uzrokovao duhovnu preobrazbu. Kada je Elizabeta čula Marijin pozdrav – govori sv. Luka – dječak je zaigrao u njezinoj utrobi i Elizabeta se napunila Duhom Svetim (Lk, 1,41).
S njom u tu kuću ulazi milost Božja, jer je Mariju Bog učinio svojom posrednicom u Elizabetinu slučaju. Njezin je dolazak uzrokovao duhovnu preobrazbu.
Tri su bile blagodati koje je Marija donijela sa sobom (Lk 1, 42-45). Kuća je najprije bila ispunjena slavom: Odakle mi toliko dobra da dolazi majka Gospodina mojega u posjet? Ako posjet neke osobe neizmjerno časti onoga koji tu osobu prima, što bismo onda morali reći o časti koja se dobiva kod primanja Očeva Sina jedinorođenca, koji je postao čovjekom u Gospinoj utrobi? Iznenada, Krstitelj se još nerođen potresao od radosti: posvećen je po prisutnosti Isusa Arista. I Elizabeta, koju je Duh Sveti prosvijetlio, proročki je kliknula: Čim je došao tvoj pozdrav do mojih ušiju, dijete je zaigralo od radosti u mojoj utrobi; i blagoslavljena Ti koja si povjerovala da će se ispuniti ono što ti je rekao Gospodin.
Gospa je služila i našla je na to da je hvale, da je blagoslivlju, da je zovu Majkom Mesije, Majkom Božjom. Marija zna da je zapravo tako, ali sve pripisuje Gospodinu: jer je pogledao na neznatnost službenice svoje; stoga će me od sada blagoslivljati svi naraštaji. Jer mi je učinio velika djela Svesilni, čije ime je Sveto (Lk 1, 48-49).
U Magnificatu, Gospinoj pjesmi – pod nadahnućem Duha svetoga – s izrazima iz Staroga zavjeta, portretira se Marijina duša.
U Magnificatu, Gospinoj pjesmi – pod nadahnućem Duha svetoga – s izrazima iz Staroga zavjeta, portretira se Marijina duša. To je pjesma Božjem milosrđu, velikom i svemogućem, istodobno pokazatelj Marijine poniznosti. A da nisam ništa učinila – dolazi reći – Gospodin je želio u meni ono što je bio navijestio našim očevima, u korist Abrahama i njegova potomstva, zauvijek. Moja duša veliča Gospodina. Ne da mi duša bude velika, nego jer ju je Gospodin učinio velikom.
Marija, ponizna službenica Gospodnja i ljudi. Ostaje tri mjeseca u Elizabetinoj kući, dok se nije rodio Ivan. I njezinom prisutnošću ispunit će se i Zaharija milošću kako bi pjevao Gospodinu himnu hvalu i pokajanja, sa svom snagom progovorio: Blagoslovljen budi Gospodine, Bože Izraelov, jer si pohodio i otkupio svoj narod (Lk 1,68).
J. A. Loarte