Krunjenje Djevice za Kraljicu i Gospu svemira posljednji je privilegij dan sv. Mariji. Bilo je logično da Majka Božja, jednom uznesena dušom i tijelom u slavu Neba, bude uzdignuta iznad zborova anđela i sve hijerarhije svetih. Više nego ti, sam Bog, dovikuje kršćanskom narodu.
Psalam koji u sebi nosi poseban mesijanski naglasak pjeva slavu kralja i kraljici s njim ujedinjenoj. Ti si najljepši Adamov sin, na tvoje se usne izlila milost jer Bog te blagoslovio zauvijek (....). Tvoje je prijestolje, o Bože, zauvijek bez kraja; žezlo pravde žezlo je tvoga kraljevstva. (Sal 44(45) 3-7) Odmah se psalmist obraća kraljici. Slušaj, kćeri i pogledaj, poslušaj, zaboravi svoj narod i kuću svoga oca i kralj će ti pružiti ljepotu; on je tvoj Gospodin, nakloni mu se (....). Ozračena slavom, kći je radosnoga kralja, njezina je odjeća od zlatnoga brokata, obojana. Dovedena je pred kralja. Djevice, njezine prijateljice, čine joj pratnju (...), vođene usred radosti i sreće ulaze u kraljevsku palaču (Ibid, 11-16).
Kraljevstvo Marijino je utješna istina za sve ljude, posebno kada osjećamo da zaslužujemo Božju kaznu, kao pravednu kaznu za grijehe
Liturgija primjenjuje taj psalam na Krista i Mariju u nebeskoj slavi što objašnjava nekim tekstovima Evanđelja koji se izravno odnose na Djevicu. U navještenju sv. Gabrijel otkriva da će Sin kraljevati vječno nad kućom Jakovljevom i da njegovu kraljevstvu neće biti kraja (Lk 1,33). Marija će biti majka sina koji je začet, ali koji je Kralj i Gospodar svega; Ona koja će ga roditi, sudjelovat će u njegovu kraljevanju. Isto tvrdi sv. Elizabeta koja, prosvijetljena Duhom Svetim, ispovijeda jakim glasom: Odakle meni toliko milosti da mi Majka moga Gospodin dođe u posjet. (Lk 1,43) Također, sv. Ivan Evanđelist, u jednoj velikoj viziji iz Otkrivljenja, opisuje ženu odjevenu Suncem, kojoj je Mjesec pod nogama, a na glavi kruna od dvanaest zvijezda (Ap 12,1). Prema liturgiji i predaji Crkve ta je žena Marija, pobjednica s Kristom nad paklenom zmijom i okrunjena kao Kraljica svemira.
Kršćanski puk ispovijedao je uvijek vrhovnu slavu Marijinu, sudjelovanje u Kristovu kraljevanju, po rođenju (ona je majka Kralja) i po pravu (ona je vjerna suradnica u otkupljenju). U njezine je ruke Gospodin položio preobilne zasluge koje je zadobio svojom smrću na Križu, kako bi ih podijelio prema Božjoj volji.
Kraljevstvo Marijino je utješna istina za sve ljude, posebno kada osjećamo da zaslužujemo Božju kaznu, kao pravednu kaznu za grijehe. Crkva poziva da joj se utječemo, svojoj Majci i Kraljici, u svim svojim potrebama. Biti Majka Božja i biti Majka svih ljudi čvrst je temelj sinovskog povjerenja u njezin moćni zagovori kojim nas tješi i potiče kako bi nas podigla iz naših padova.
Na završetku ovih razmatranja zazivamo je riječima jedne stare molitve: Salve, Regina, Mater misericordiae; vita dulcedo, spes nostra, salve! Zdravo Kraljice, Majko Milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo!...Ad te clamamus, exsules filii Evæ. Ad te suspiramus, gementes et flentes... K tebi uzdišemo tugujući i plačući... Položimo u nju sve svoje povjerenje jer ona je majka koja uvijek sluša molitve svojih sinova. Recordare Virgo Mater Dei, kažemo joj, dum steteris in conspectu Domini, ut loquaris pro nobis bona(cfr. Jr 18, 20). Ona uvijek za nas govori dobro pred Ocem, Sinom i Duhom Svetim i postiže od Gospodina dobra koja trebamo. Posebno milost konačne ustrajnosti koja će nam otvoriti vrata Neba:
Moli za nas, grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
J.A. Loarte