2015.godina je Godina posvećena života u Crkvi. Započela je na Misnom slavlju koje je predvodio Sveti Otac papa Franjo 2.veljače.

Sveti je Josemaria uvijek volio i poštivao zaređene. Njegova rukom pisana bilješka upućena članovima Opusa Dei kaže: Naša je velika zadaća navesti ljude na ljubav prema redovnicima.

Pobožnost prema kanoniziranim redovnicima

Sveti Josemaria jako je častio osnivače crkvenih redova poput svetog Josipa Calasan, s kojim je bio i u dalekom rodu. Djed s očeve strane rođen je u istom gradu kao i sveti Josip Calasan, u mjestu Peralta de la Sal, dvadeset kilometara od Barbastra. Sveti Josip Calasan osnivač je Pijarista, redovnika koji su vodili škole.

U svojim propovijedima i djelima, sveti Josemaria često citira svetu Tereziju Avilsku, svetog Ivana od Križa, svetu Tereziju Lisieux i druge karmelske svece. Posebnu je ljubav i odanost osjećao prema svetom Ivanu Boscu.

Njegova duboko kršćanska obitelj u svojim je redovima imala nekoliko svećenika i časnih sestara.

Poput brojne djece svojega vremena i sveti je Josemaria išao u školu koju su vodili redovnici. Kada su mu bile tri godine krenuo je u vrtić kojeg su u Barbastru vodile časne sestra, Kćeri milosrđa, čiji su red osnovali sveti Vinko Paulski i sveta Louise de Marillac 1633.godine. Patio je i plakao kada je saznao da je jedna od njih, inače prijateljica njegove majke, ubijena tijekom vjerskih progona u Španjolskoj.

Kada je navršio sedam godina krenuo je u školu koju su također u Barbastru vodili redovnici, zanimljivo, bila je to prva takva škola u Španjolskoj. Jedan od redovnika, velečasni Manuel Laborda de la Virgen del Carmen (1848.-1929.), podučavao ga je vjeronauk, povijest, latinski i rukopis te ga je pripremao za Prvu Svetu Pričest. On ga je naučio molitvu za duhovnu pričest koju je koristio cijeli svoj život i prenio je tisućama drugih ljudi. Molitva kaže:

“Želim te primiti Gospodine onom čistoćom, poniznošću i pobožnošću kojom te je primila tvoja sveta Majka; duhom i žarom svetaca.”

Poziv svetog Josemarije

Naš je Gospodin iskoristio jednog pobožnog karmelskog redovnika kako bi svetom Josemariji pokazao njegov poziv. Još mlad, sveti Josemaria duboko je bio dirnut vidjevši otiske golih stopala u snijegu koje je ostavio hodajući ulicom na Božić jedan karmelićanin, velečasni Jose Miguel de la Virgen del Carmen; bilo je to u Logronu godine 1917.-1918.

Otišao je razgovarati s njim kako bi otkrio što to Bog od njega traži i odlučio je postati svećenik. Uvijek je jako volio Karmelski red i sa zahvalnošću se prisjećao velečasnog Jose Miguela; ponovo su se susreli u Burgosu 1938. Velečasni Jose Miguel umro je 23.rujna 1942.

Kada se preselio u Madrid bio je u kontaktu s nekoliko svetih redovnica, jedna od njih bila je utemeljiteljica Damas Apostolicas, ili Mercedes Reyna O’Farrill, reda koji se brinuo za Zakladu za bolesne, rođena u Havani, umrla je 23.siječnja 1929. na glasu svetosti. Sveti Josemarija bio joj je duhovnik tijekom njezine bolesti i nakon njezine smrti uvijek joj se molio za zaštitu.

Jedan augustinijanski redovnik, velečasni Eduardo Zaragueta, svjedočio je ljubavi koju je sveti Josemarija imao za redovnike u novinama San Sebastiana, La Voz de Espańa, 8.srpnja 1975. Čuli smo o njegovom karakteru i njegovoj prijateljskoj jednostavnosti dok je držao duhovne vježbe u Samostanu San Lorenzo El Real, El Escorial. Escriva je volio svetoga Augustina i bogatu tradiciju reda kojeg je osnovao prije sedamnaest stoljeća, u okolnostima vrlo sličnima današnjim.

Brat Joaquin Sanchis Alventosa, franjevac, koji je radio unutar nekoliko ureda svojega reda i aktivno sudjelovao na Drugom vatikanskom koncilu, nije zaboravio prve korake Opusa Dei u Valenciji oko 1939. Kuća u Ulici Samaniego, tadašnji studentski dom, bila je blizu njegovog samostana San Lorenzo i ravnatelj doma zamolio je da svećenici svakoga dana slave svetu Misu i daju blagoslov sa Presvetim svake subote. Razvilo se duboko prijateljstvo i brat Joaquin hvali ljubav i pažnju s kojom su ti sveučilištarci postupali prema njima. Njihov odnos prema nama dokaz je ljubavi koju je mons. Escriva usadio u svoje sinove koji su tražili svetost usred svojega profesionalnog rada.

Bilo je jasno, a to je Crkva nekoliko godina kasnije i potvrdila, da se život u Opusu Dei bitno razlikuje od redovničkog poziva. Ali ta oštra razlika nije bila razlog odjeljivanja; naprotiv, vodila je uzajamnom divljenju i ljubavi. Bratu Joaquinu svidjelo se što mu sveučilišni studenti pristupaju s toliko poštovanja; s druge strane, jako se radovao kada bi vidio djelovanje Božje milosti u aktivnostima koje bi Opus Dei organizirao. Mnogi bivši učenici franjevačkih škola rekli su mi o odlučnoj ulozi koju j apostolat Opusa Dei imao u njihovim životima tijekom dolaska na Sveučilište. Mnogi su i primili poziv u Opus Dei. Sjećam se koliko sam bio sretan kada sam jednog dana u Rim susreo sebi jako dragog bivšeg učenika koji je sada postao svećenik Opusa Dei.

Univerzalni poziv na svetost

Osnivač Opus Dei, sveti Josemaria, svijetom je širio ideju univerzalnog poziva na svetost, osobito među laicima. Ali, kako misli velečasni Aniceto Fernandez, bivši poglavar Dominikanaca, bez da je na i jedan način umanjivao ili kritizirao redovnički život, ili na bilo koji način umanjivao izvrsnost redovničkog života.

Još jedan praktični dokaz ljubavi koju je sveti Josemaria gajio za redovnike jest odlučna pomoć koju je pružio prilikom ponove uspostave jednog takvog reda u El Parralu, Segovia, Španjolska od 1940.godine nadalje. Jedan od redovnika, Jose Maria Aguilar Collados, svjedoči da svoj poziv duguje mons. Escrivi i nastavlja spominjući imena drugih studenata koji su se također djelovanjem svetog Josemarije učvrstili u svom redovničkom pozivu.

Sveti Josemaria išao je svojim putem, bez da je negirao svoje dužnosti, i davao je duhovno vodstvo redovnicima koji bi ga to zamolili. Blaženi Alvaro del Portillo prisjeća se duhovnih vježbi što ih je održavao u mjestu El Escorial:

“Od 3.do 11.listopada 1944.godine, Otac je držao (kao što sam ranije spomenuo) duhovne vježbe za augustinijanske redovnike u Samostanu El Escorial, u vrijeme kada je bio zaista lošeg zdravstvenog stanja. Imao je virusnu upalu grla i vrlo visoku temperaturu; također su mu u to vrijeme dijagnosticirali dijabetes. Ipak, održao je svoje obećanje i održao te vježbe. Augustinijanski provincijal, velečasni Carlos Vicuńa, pisao mi je 26.listopada: Želio bih s vama podijeliti kratki utisak o duhovnim vježbama koje je velečasni Josemaria Escriva održao u Kraljevskom samostanu El Escorial tijekom ovog listopada. Svi se slažu da je nadmašio sva očekivanja; potpuno je zadovoljio želje naših poglavara. Sada čekamo na Boga, na obilne plodove. Svi, bez iznimke si, svećenici, teolozi, filozofi, braća i mladi iz naše formacije slušali su njegove riječi i ostajali bez daha. Sve što govori dolazi iznutra, tako govori jer ima nutarnju vatru i život; svetac je, apostol, mnogi će vidjeti kako ga uzdižu na slavu oltara. To su neke do izjava koje sam čuo od sudionika. Neobično je i iznimno to što se svi slažu u pohvalama, osobito ako se uzme u obzir da su ga slušali većinom intelektualci i studeni. Nisam čuo ni jednu riječ koja bi bila manje od odobravanja. Istina je da je došao na glasu svetosti, ali istina je da je to potpuno i potvrdio.

(Citat, A. del Portillo i C. Cavalleri, Uronjen u Boga, Scepter Publishers 1996, str.177)

Čudo za beatifikaciju

Tijekom posljednjih godina života svetog Josemarije, kada god je to mogao posjetio bi zatvorene samostane kako bi molio njihove molitve i kako bi im iskazao svoju ljubav. Tijekom svojih katehetskih putovanja otišao je u nekoliko takvih posjeta po Španjolskoj i Latinskoj Americi.

Sveti Josemaria bio je osnivač koji je otvorio nove puteve obnove u Crkvi i koji je podsjetio laike na univerzalni poziv na svetost. Sretna je okolnost to što je čudo kojim je potvrđena beatifikacija bilo nad jednom starijom redovnicom, sestrom Concepcion Bouillon Rubio. Bila je to još jedna potvrda ljubavi i naklonosti koju je osjećao svetac što je Crkvi donio laičku karizmu.

Izvori: “Escriva y los religiosos, Jose Miguel Cejas; Msgr Josemaria Escriva: a Profile of the Founder of Opus Dei, Salvador Bernal.