Lidwine, mlada majka u tridesetima, otvara vrata svog doma s dubokom sigurnošću: „Bog živi ovdje, u ovoj kući.“ U njezinom pozivu obitelj zauzima temeljno mjesto, uvjerena da se svetost postiže u običnom, čineći ono što se od nje traži svaki dan i prinoseći to Bogu.

Njezina želja je jasna: „Želim biti svetica“, potvrđuje. I otkrila je da se ta svetost ne nalazi nužno u velikim podvizima, već „u svim malim stvarima koje dolaze s majčinstvom“. Iako obiteljski život uključuje intenzivan tempo i nepredvidive dane, ona ga doživljava s mirom jer osjeća da je tamo gdje Bog želi da bude. „Bog me pozvao da budem majka“, i u tom pozivu pronalazi svoju misiju i svoju najdublju radost.

Svetost na koju me Bog poziva pronalazim u malim stvarima koje dolaze s majčinstvom

U formativnim aktivnostima koje nudi Opus Dei, naučila je kako svoje srce usmjeriti na Boga. Mijenjanje pelena, kuhanje, čišćenje kuće… sve može postati molitva. „Na taj način ostajem u malom razgovoru s Bogom tijekom cijelog dana“, objašnjava.

Lidwine i njezin suprug dijele odgovornost odgoja djece; to vide kao prekrasan izazov braka: naučiti razmišljati zajedno, ujediniti svoje perspektive i prenijeti zajedničku viziju svojoj djeci. Svake nedjelje pohađaju misu i dio su živahne zajednice u svojoj župi, pune obitelji i djece, gdje se čini da se obitelj umnožava.

Tijekom dana pokušava pronaći trenutak tišine za molitvu, čitanje ili pisanje, ali to vrijeme nestaje kada troje djece istovremeno zahtijeva njezinu pažnju. Međutim, Bog joj podaruje „male, neočekivane trenutke“ molitve tijekom dana.

Između ostalih oblika formacije, svaki tjedan pohađa krug, vrijeme koje posebno cijeni jer joj omogućuje da „ponovno vidi stvari Božjim očima“ i stavi ih „u svjetlo vječnosti“. Ovaj prostor joj pomaže da svoje brige stavi u perspektivu, odredi prioritete i obnovi svoju predanost.

Lidwine priznaje da je sretna. Otkriva da kada se potpuno predate, „davanjem sebe, toliko toga primate zauzvrat“.