Kućepazitelj u Buenos Airesu

Ovo o čemu ću pisati počelo je prije šest godina.

Osobna svjedočanstva

Ovo o čemu ću pisati počelo je prije šest godina. Običavao sam hodati na posao – bio je samo 300 metara udaljen od mojega doma. Prolazio sam pored istih zgrada svaki dan, pozdravljajući "Dobro jutro" ili "Dobra večer" kućepazitelje koji su radili na ulazima stambenih zgrada. Bio je jedan koji nikada nije odgovarao. Razmišljao sam da ga više ne pozdravim, ali mislio sam kako bi ga sveti Josemaria na mojem mjestu nastavio pozdravljati sve dok ga ne bi pridobio. Odlučio sam ga uobičajeno pozdravljati uz tihu molitvu, svaki puta kada bih prošao kraj njegove zgrade. Jednoga dana promrmljao je "Jutro", kao odgovor. Kada sam ponovno prolazio te večeri, zaustavio sam se i pitao ga za ime. “Angel,” odgovorio je, sa smiješkom. Porazgovarali smo nekoliko minuta i ja sam nastavio svojim putem. Nakon toga uvijek me je pozdravljao čim bi me vidio da dolazim. Neke dane prolazio sam u žurbi, jer sam imao jako puno posla.

Izgubit ćeš razum!

Jednom tako – dok sam užurbano prolazio - kada me je ugledao, prestao je čistiti, blokirao mi put i rekao vrlo ozbiljno “Ne možeš tako ići dalje. Glava pognuta, mozak pun briga. Izgubit ćeš razum!” (I pokazao je na svoju glavu kao “poludit ćeš”). “Moraš gledati ljepote svuda oko sebe. Pogledaj ono drvo... Čuješ li onu pticu?” I nastavio je davati mi još primjera divota koje je Bog stavio na moj put kako bih naučio o njima razmatrati. Shvatio sam da je Bog stavio ovog čovjeka (ovog Anđela!) na moj put da shvatim da ne radim samo da bih radio, nego da bih naučio razmatrati Njega. Rekao sam Angelu da sam naučio od svetog Josemarije da je moguće razgovarati s Bogom u poslu, upravo kroz jednostavne male detalje. Dao sam mu molitvenu karticu i obećao da ću mu posuditi video o velikom svecu o kojemu sam mu pričao. Te iste večeri dao sam mu ga dok sam se vraćao kući.

Idući dan...

Idući dan sam se zaista veselio pitati ga što misli o tome. Također sam razmišljao da ću ga ohrabriti da ode na ispovijed ako nije bio duže vrijeme. Ali na moje iznenađenje nije ga bilo i vrata njegove sobe bila su zatvorena. To je bilo vrlo neuobičajeno. Navečer su također bila zatvorena, kao i cijeli idući dan. Treći dan vidio sam ga kako čisti, kao i obično, ali je izgledao umorno i tužno. Pozdravio sam ga i prije nego što sam ga uspio pitati gdje je bio, zahvalio mi je na videu o svetom Josemariji i rekao “Prekjučer mi je umrla žena. I ne znaš koliko mi je taj video pomogao. Razgovarao sam s Njime i to mi je puno značilo. Sada znam da je Chiquita” (njegova supruga) “s Bogom , i da je jako sretna, i ja se moram boriti da živim ispravno kako bih i ja došao u nebo jednoga dana.” Nastavili smo razgovarati o njegovoj obitelji, njegovoj djeci i zajednici svetaca. Bio je umoran, ali smiren. Pitao me može li zadržati video još koji dan. Iduće dane smo više razgovarali i ja sam mu pričao o ispovijedi i svetoj Misi. Počeo je ponovno prakticirati svoju vjeru. Pitao me za više molitvenih kartica i davao ih je drugim ljudima koje je sretao na ulici dok je čistio ulaz u svoju zgradu.

U Rim sa nesigurnom budućnosti

Nekoliko godina kasnije pripremao sam se za odlazak i studij u Rimu, i, ako bude volja Božja, za zaređenje za svećenika Opusa Dei. Rekao sam Angelu za to, te iako sam nisam uopće bio siguran u svoju budućnost, on me je uvjeravao da ću biti zaređen i da će Bog upotrijebiti moje poslanstvo da bi pomogao mnogim ljudima. I rekao je “Ja ću te čekati ovdje, da te vidim kako dolaziš u svojoj svećeničkoj haljini– i visoko podignute glave!” Otišao sam u Rim, a ostali smo u kontaktu putem pisama. Uvijek sam ga hrabrio da prakticira svoju vjeru, a on mi nikada nije zaboravio reći da moli molitvenu karticu našem Ocu za mene i za sve one koji su sa mnom u Rimu. Na dan mojega zaređenja, moji roditelji su mi donijeli njegovo pismo. (Sreo je mojeg oca, ne znam kada ni kako, i donio im je pismo za mene nekoliko dana prije njihova polaska za Rim.) Rekao mi je da nikada nije prestao moliti za nas u Rimu i da će na taj dan moliti jače nego ikada za nas koji se zaređujemo.

Rekao sam ti!

Prije nekoliko mjeseci vratio sam se u Buenos Aires i otišao ga vidjeti. Bio je zaista dirnut da me vidi obučenog u svećenika, i rekao je “Rekao sam ti!” Zahvalio sam mu za njegove molitve i pismo. Kada sam ga ohrabrio da se nastavi moliti po zagovoru svetog Josemarije, lupio je po džepu svojeg kombinezona gdje je bila molitvena kartica, i rekao “On ide svugdje sa mnom!”