Voljela bih da sam prije nekoliko godina poznavala pravu ljepotu tijela i njegovu vrijednost kao odraza samoga Boga koji je postao čovjekom.
Četiri sam godine bolovala od anoreksije, poremećaja hranjenja. Riječ je o duševnoj bolesti koja izravno pogađa osobu, postupno je u potpunosti mijenjajući, a time i njezino tijelo.
Kako je bolest napredovala, počela sam kopniti. Nezadovoljstvo samom sobom, svojom osobnošću i tijelom postalo je toliko snažno da mi je bila potrebna liječnička, psihološka i duhovna pomoć kako bih se suočila s kušnjom kroz koju smo prolazili moja obitelj i ja.
Tako su započele četiri godine duboke tuge, straha, očaja i agonije. Anoreksija je preuzela sve što sam doživljavala kao „prepreku” na svom putu. Uslijedile su laži, sve veća udaljenost od obitelji i prijatelja, skrivanje ili bacanje hrane, tajno vježbanje, plač i želja da nestanem...
Bile su to godine duboke boli i patnje. Moj jedini životni cilj bio je imati savršeno tijelo. Sve što je stajalo na putu tom cilju postajalo je prepreka ostvarenju onoga što sam smatrala svojim jedinim „vrijednim” životnim ciljem. Među mnogim „preprekama” na mom putu našli su se moji roditelji i braća i sestre, moja obitelj, liječnički tim, prijatelji, nastavnici... i Bog.
Bog je od rane mladosti zauzimao središnje mjesto u mom životu i životu moje obitelji. No, bolest je označila prekretnicu u mom odnosu s Njim. Zbog unutarnje patnje udaljila sam se od Gospodina. Nisam mogla shvatiti kako „Otac” može dopustiti toliku bol. Zašto? Zašto baš ja? Zašto bih, usred svega kroz što sam prolazila, provodila vrijeme s Njim, slavila Ga ili Mu čak zahvaljivala?
Prošlo je neko vrijeme i počela sam se oporavljati od anoreksije. Taj mi je oporavak omogućio da se pomirim s Bogom, obitelji i samom sobom. Zahvaljujući liječničkoj skrbi, ljubavi moje obitelji i duhovnoj pratnji, prestala sam osjećati odbojnost prema sebi. Počela sam cijeniti i voljeti samu sebe, neovisno o svom izgledu ili veličini odjeće. Vratila sam osmijeh i želju za životom te shvatila da moja vrijednost kao osobe i kao Božje kćeri nema nikakve veze s izgledom mog tijela.
U tom procesu iscjeljenja prepoznala sam ljubav koju Bog gaji prema meni od vječnosti. Svaki milimetar mog tijela, moja osobnost, moj karakter i svaka vlas na mojoj glavi plod su Njegove ljubavi.
Zahvaljujući teretu križa i patnji koju sam podnijela, upoznala sam i osjetila Božju ljubav, neizmjernu ljubav svojih roditelja, vrijednost prijateljstva i važnost obitelji. Duboko sam zahvalna Bogu na svemu što sam proživjela i naučila.
Glavne misli
- Čovjek je jedinstvo tijela i duše; stoga je i tijelo stvoreno na sliku i priliku Božju.
- Postavši čovjekom, Isus je uzeo i tijelo i dušu. To znači da se u srcu Presvetoga Trojstva nalazi ljudsko tijelo. Možeš li zamisliti kolika je to vrijednost?
- Naše je tijelo hram Duha Svetoga jer Bog prebiva u svakoj duši koja je u stanju milosti. Zato imamo veliku odgovornost brinuti se za njega.
- Standardi ljepote i ideali mijenjaju se s vremenom, no Božja istinska ljubav prema tebi – baš takvom kakav jesi – ostaje zauvijek.