"Kad bih ponovno proživio svoj život, učinio bih upravo ono što sam učinio."

Silvano Borruso bio je jedan od prvih članova Opusa Dei kojega je sveti Josemaria poslao da započne Djelo u Keniji. Stigao je u rujnu 1960. i preminuo u subotu 1. siječnja 2022. nakon duge bolesti. Ovo je skraćeni intervju iz Strathmore škole u povodu 90. obljetnice početka Opusa Dei.

Kada ste upoznali Svetog Josemariju i kakvi su bili dojmovi?

U rujnu  1953. na tečaju održanom u Castelgandolfu kraj Rima. Moj prvi dojam bio je da se radi o osobi koja je vrlo voljna slušati neobičnosti koje smo mu govorili. Tek nakon mnogo godina shvatio sam da su to bila vremena velikih poteškoća za njega i za Djelo.

Koliko ste imali godina kada ste došli u Keniju? Ima li zanimljivih priča, iznenađenja ili kulturnih šokova?

Imao sam 25 godina. Mnogo je priča; teško je izdvojiti bilo koju od njih nakon svih ovih godina.

Kako biste običnom čovjeku, a posebno mladom, objasnili što je Opus Dei?

Čitajte (i meditirajte) knjige Utemeljitelja, posebno Put.

Kako ste znali da vas Bog zove u Opus Dei?

To pitanje sam si postavio mnogo puta, a da nisam našao racionalan odgovor. Sve što znam je da bih, kad bih ponovno proživljavao svoj život, učinio upravo ono što sam učinio.

Možete li s nama podijeliti neke od svojih najsretnijih/najradosnijih trenutaka?

Mogao bih, ali to bi značilo prepričavanje cijelog svog života. Poziv za Opus Dei pretvara život u beskrajnu avanturu. Važno je ne dopustiti da vas ometaju psi koji laju na putu.

Što je sveti Josemaria očekivao od Kenijaca posebno i Afrikanaca općenito?

Svetost, kao i od svih ostalih.

Imate li kakvu poruku za mlade ljude 21. stoljeća – posebno što se tiče blaga njihovih mladenačkih godina, brige koju trebaju voditi o svojoj vjeri i kako prepoznati Božju volju za svoje živote?

Odgovaram istim redom:
1. Mladost je vrijeme intelektualnog, moralnog i emocionalnog rasta. Nemojte da vas ometaju uzaludnosti koje lebde okolo.
2. Vjera je najdragocjeniji dar nakon života. Vodite računa o tome više od svega.
3. Ljudski život je vrijeme u sendviču između dvije vječnosti: prva prije začeća, druga nakon smrti. Sreća, kako ovdje tako i izvan nje, dostižna je samo dovršenjem životnog projekta vlastitog poziva.