7. siječnja 2019., izjava monsinjora Thomasa Bohlina, vikara Opusa Dei u SAD-u.

Imam tužne vijesti u svezi sa svećenikom Opusa Dei, velečasnim C. Johnom McCloskeyem.

U studenom 2002. godine Prelatura je primila pritužbu od odrasle ženske osobe o nedoličnom seksualnom ponašanju velečasnog Johna Mc Closkeya, koji je u to vrijeme služio kao direktor Katoličkog informativnog centra (CIC) u Washingtonu (D.C.). Gotovo trenutno uputili smo ga da pruža duhovno vodstvo ženama samo u uobičajenoj ispovijedi (norma svećenika Opusa Dei) i da prekine svaki kontakt s dotičnom ženom. Nakon istrage pritužbe tijekom slijedećih mjeseci zaključili smo da je pritužba bila utemeljena i u prosincu 2003. velečasni McCloskey je smijenjen sa svoje pozicije u CIC-u.

Ono što se dogodilo bilo je duboko bolno za ženu i izuzetno žalimo za sve što je pretrpjela. Nagodba je postignuta s njom 2005. godine. Žena je ostala u kontaktu s našim aktivnostima nakon toga.

U godinama od smjene velečasnog McCloskeya s pozicije u CIC-u njegove su svećeničke aktivnosti sa ženama bile vrlo ograničene zbog ograničenja koja smo uveli, kao i zbog narušavanja njegovog zdravlja. Imao je vrlo malo zadataka u našim aktivnostima za žene (aktivnosti Opusa Dei odvojene su za žene i muškarce) i njegov kontakt sa ženama bio je ograničen na ispovijed. Tijekom godina bili smo obazrivi kako bismo osigurali da nema prigoda u kojima bi se uključio u aktivnosti koje su dovele do pritužbe. Vezano uz aktivnosti velečasnog McCloskeya iz vremena prije angažmana u CIC-u, kao i nakon toga, nismo zaprimili pritužbe karaktera nedoličnog seksualnog ponašanja.

Velečasni McCloskey trenutno pati od uznapredovale Alzheimerove bolesti. U velikoj je mjeri hendikepiran i potrebna mu je pomoć u obavljanju običnih svakodnevnih stvari. Nije imao pastoralnih zadataka već neki broj godina i nije više u mogućnosti čak ni privatno slaviti svetu misu.

Nedavno smo postali svjesni o postojanju još jedne žene koja je također moguće pretrpjela neugodnosti u postupcima velečasnog McCloskeya u CIC-u. U postupku smo pokušaja da s njom stupimo u kontakt. Jednako ćemo postupiti sa svakom drugom osobom za koju saznamo i rado prihvaćamo svaku informaciju s tim u svezi. Naš broj za zaprimanje prijava zlostavljanja je 646-742-2741. Svako uznemiravanje i zlostavljanje je neželjeno. Iskreno mi je žao za svaku patnju prouzročenu bilo kojoj ženi koju su izazvali postupci velečasnog McCloskeya i molim da joj Bog podari ozdravljenje. Zamolio bih i vas da molite za velečasnog McCloskeya jer se njegovo zdravlje kontinuirano narušava.

Bolno sam svjestan svega zbog čega Crkva pati i izuzetno mi je žao da smo mi u Opusu Dei tome doprinijeli. Molimo Boga da nam svima u Crkvi podari milosrđe u ovim teškim vremenima.

7. siječnja 2019.

10. siječnja 2019., izjava

Ured za komunikacije Opusa Dei zaprimio je tiskovne upite o vezama s biskupijom Chicaga koji se tiču svećeničke službe velečasnog C. Johna McCloskeya. S tim u vezi željeli bismo izjaviti sljedeće:

U vrijeme dolaska velečasnog McCloskeya vikar Opusa Dei za srednji zapad, velečasni Peter Armenio, izvijestio je kardinala Georga osobno o situaciji velečasnog McCloskeya. Kardinal je sa ženom razgovarao telefonski koja se u potpunosti prisjetila svog iskustva s velečasnim McCloskeyem i njegovog nedoličnog seksualnog ponašanja prema njoj.

Na njegove su aktivnosti uvedena ograničenja u obliku zadataka koje je dobivao. Sve aktivnosti Opusa Dei, kao nastava ili duhovne obnove, odvojene su za muškarce i žene. Za cijelog svog boravka u Chicagu dobio je tek nekoliko pastoralnih zadataka u radu sa ženama. U sklopu tih aktivnosti individualne interakcije sa ženama bile bi provedene u tradicionalnoj ispovijedi na način da su svećenik i ppokajnik u potpunosti fizički odvojeni pregradom ispovjedaonice i razgovaraju kroz malen prozor.

Tijekom čitavog svog boravka u Chicagu živio je u centru Opusa Dei s muškarcima, numerarijima Opusa Dei.

Ni Nadbiskupija kao ni Prelatura nisu zaprimile nikakve pritužbe o seksualnom uznemiravanju na račun velečasnog McCloskeya za vrijeme njegova boravka u Chicagu (2005. – 2013.)

Još jednom, želimo izraziti svoju duboko iskrenu ispriku žrtvi nedoličnog ponašanja velečasnog McCloskeya za sve što je pretrpjela. Također žalimo za sve poteškoće uzrokovane Nadbiskupiji Chicaga zbog načina na koji smo komunicirali. Trebali smo uključiti sve raspoložive informacije u pismu u kojem se tražilo dopuštenje za obavljanje djelatnosti velečasnog McCloskeya u Nadbiskupiji. Ubuduće ćemo osigurati da je Nadbiskupija Chicaga (ili bilo koja druga) u potpunosti informirana redovnim putem.

29. siječnja 2019., izjava

U proteklih nekoliko tjedana postavljena su neka pitanja o slučaju velečasnog McCloskeya. U vezi s tim, željeli bismo naglasiti sljedeće.

Vezano uz visinu nagodbe... Neki su, posebice izvan SAD-a, izrazili mišljenje da se radi o pretjeranom iznosu nagodbe, nesrazmjernom nedoličnim postupanjem opisanim u medijima.

Ne namjeravamo raspravljati o krajnje osobnim detaljima koja nam je žena ispričala u vezi s onim što je proživjela, njezinoj osobnoj patnji i njezinoj financijskoj situaciji. Možemo reći da ono što nam je rekla odgovara onome što su objavili mediji. Medijski izvještaji jasno prikazuju da je žena u vrijeme nepriličnog ponašanja bila u emotivno ranjivom stanju i da je tražila duhovnu podršku od nekoga kome je mogla vjerovati. Posljedično, nedolično ponašanje je na nju imalo snažan utjecaj. Bila je ispunjena osoba, zaposlena, s dobrim primanjima i morala je napustiti svoj posao. U raspravi o visini nagodbe, obje su strane zastupali vrlo ugledni odvjetnici koji su preporučili da se predmet okonča nagodbom. Nagodba podrazumijeva međusoban ugovor o povjerljivosti koji ni žena ni Opus Dei ne namjeravaju sprovesti.

Neki su se pitali zašto su se do nedavno pojavljivali pregledi knjiga velečasnog McCloskeya u katoličkim tiskovinama imajući u vidu da je u velikoj mjeri hendikepiran uznapredovanom Alzheimerovom bolešću. Velečasni McCloskey je imao urednika koji mu je pomogao u pisanju. Kako se njegovo stanje pogoršavalo, urednik je radio sve više i više i konačno pisao članke u potpunosti sam.

Naposlijetku, željeli bismo naglasiti da je patnja koju je žena iskusila stvarna i još jednom, izuzetno nam je žao za sve što je pretrpjela.