Ovo ljeto u Majuru i Hrvatskoj Kostajnici svojim su dolaskom uljepšali dragi gosti iz Španjolske. Riječ je o 16 studenata koji su predvođeni mentorom Vincenteom odlučili pripomoći potrebitima u našoj maloj zajednici i doprinijeti u njezinoj izgradnji svojim volonterskim radom.
Dečki su dolazak organizirali sami, a općina smještaj. Bez dobre organizacije nema ničega, tako da se moramo posebno zahvaliti neumornoj načelnici općine Klementini, koja nam je stalno pomagala, osigurala smještaj, prijevoz, strojeve i alate te boju za ograde. Moja malenkost je imala čast upoznati dečke zahvaljujući zajedničkom prijatelju Ljubomiru, koji je bio važna karika u organizaciji njihova posjeta i dodjeljivanja poslova.
Dečke sam upoznao jedne subote na roštilju koji su organizirali. Odmah smo se sprijateljili te smo kum Tvrtko i ja odlučili počastiti drage goste vožnjom čamcima rijekom Unom i na taj način im pružiti lijepe uspomene na naš predivan kraj. Vožnja čamcima je bila prava avantura, ali svi smo preživjeli. Mislim da će dečkima ostati u odličnom sjećanju.
Došli su na više od 2 tjedna, a njihova kuća je bila stara škola u Majuru. Tamo su spavali, jeli i odmarali se, bila je to njihova baza iz koje su odlazili na radove u općini. Tijekom dvotjednog boravka, studenti su obavljali razne poslove koji su ne samo pomogli lokalnim mještanima u njihovim različitim potrebama nego su i samim studentima omogućili jedan oblik duhovne formacije.
Radove su podijelili u tri skupine: pomoć starijim i nemoćnim, uređenje okoliša i pomoć župniku Stjepanu. Tako su gospodinu Ivici obojali stara metalna vrata, a u općini Majur uređivali puteve, skraćivali krošnje drveća, kosili travu kraj prometnica te uklanjali grmlje. U selu Graboštani obojali su ogradu kraj škole i pokosili travu na nogometnom igralištu. Velečasni Stjepan zamolio ih je da oboje ogradu oko crkve u selu Kukuruzari i postave skelu oko crkve u selu Mrčaj. Tu crkvu su uspjeli i djelomično obojati prije nego što su se morali vratiti u Španjolsku. Svako predvečerje bila je organizirana misa u kapelici sv. Mihaela koju je predvodio don Jesus, svećenik koji je došao s njima iz Španjolske.
Posao i rad koji su oni napravili bio je zaista velik, a u svemu tome zasigurno su se konkretizirale misli svetoga Josemarije koji nas je učio o posvećivanju svakodnevnog rada.
Dečki su se u slobodno vrijeme družili s nama. Navečer bismo gledali filmove, ali kako se u to vrijeme održavalo Svjetsko nogometno prvenstvo, dečki su s domaćim ljudima slavili, navijali, očajavali i veselili se. Vjerojatno potaknuti utakmicama i sami su se okušali u jednoj protiv lokalnog nogometnog kluba.
Zadnji dan napravili smo roštilj kod kuma Tvrtka. Te večeri okupilo se mnoštvo ljudi. Neki kažu da je to bio najveći roštilj ikad napravljen u Hrvatskoj Kostajnici. Veselo smo pjevali dugo u noć i prepričavali dogodovštine.
Dečki su ostavili velik trag u općini Majur. U malo više od dva tjedna pokazali su nam kako možemo pomoći zajednici u kojoj živimo i istovremeno radosno vršiti apostolat.
Za mene je ovo bilo zaista predivno iskustvo. Upoznao sam srdačne mladiće koji su prihvatili i zavoljeli naš kraj kao da je njihov. Imao sam osjećaj kao da se poznajemo jako dugo. Osim toga, na njihovim licima sam vidio kako pomaganje drugima i davanje cijelog sebe za bližnje donosi veliku radost, mir i ljubav. Nije to bila duhovna formacija samo za njih, nego i za sve nas koji smo bili dio toga.