„Što si tražio u Hrvatskoj?“– u ljeto 2005. godine Ángel je često čuo ove riječi od svojih sugovornika s kojima je razgovarao. Živio je na Kanarskim otocima (španjolsko otočje) ali ga je oduševio izazov da sudjeluje u počecima osnivanja Opusa Dei u jednoj novoj zemlji, pa je stoga odletio za Zagreb s namjerom kako bi ostao.
Nakon osam godina mnogi su dobili odgovor. Ángel je očito mnogo toga tražio u Hrvatskoj i zato se tamo osjeća „kao kod kuće“. Kako je rekao za jedan članak objavljen u El Día de Tenerife, trebalo mu je nešto vremena da savlada jezik i da se navikne na klimu potpuno drugačiju od one otkuda je došao, „ljubaznost, otvorenost i spremnost na pomoć ljudi“ olakšali su mu da postane jedan od njih.
Za mlade djelima
Zagreb je uokvirio njegovu fakultetsku etapu. Tamo je završio financijsku matematiku i trenutno radi kao koordinator europskih projekata ONG, Dostojanstvo i nada. Otkada je ta organizacija osnovana 2003. godine, radi na poboljšanju obrazovanja mladih, a na tom zadatku surađuje i s Klubom Feniks i Kulturnim centrom Gradec.
Prije nekoliko dana Ángel se vratio na Tenerife gdje je uz ostalo iskoristio put kao priliku kako bi zamolio za pomoć svojim tekućim projektima. Ovo je dobro opisano jednim dijalogom objavljenim u lokalnim medijima:
„I što sada radite u Španjolskoj? Tražite novac?“.
„Novac?, Ne, puno više od toga!“ Tražim entuzijaste koji znaju cijeniti i promicati ove projekte i pružiti od sebe ono što pojedinac može. I tome je nadodao: „Svatko može pomoći. Potičem čitatelje da nam se jave na amigosdecroacia@gmail.com".
Ángel ne samo da je od tamo, nego i radi isključivo za njh, a ima i velike planove: „Uz pomoć prijatelja iz Hrvatske želimo osnovati još klubova za mlade, škole, obiteljske tečajeve... I ne samo u Zagrebu, već također i u drugim gradovima Hrvatske poput Splita, Rijeke... “
Zemlja koja ne iznevjerava
Prije osam godina Ángel je dobio priliku spakirati torbe i upustiti se u avanturu. Iako mu nedostaju valovi Atlantika, uvjerava uz usklike: Hrvatska me nije iznevjerila! Štoviše, prema njegovom mišljenju i iskustvu, „Hrvatska nikoga ne ostavi ravnodušnim!“. A ovo kaže zbog onih koji ga nisu razumjeli kad je pred osam godina kupio avionsku kartu samo u jednom smjeru: „sada, kad je prošlo dosta vremena i kada vide kako lijepo pričam o ovoj zemlji, neki su odlučili i doći i svaki se puta vrate drugačiji i jako zadovoljni“. I ne samo zbog ukusnih slatkiša...