e-knjiga “Raditi dobro, raditi iz ljubavi”

Posvećivanje svakodnevnog rada u srcu je poruke sv. Josemarije. Ipak, što znači posvetiti naš rad? Kako to činiti? Predstavljamo e-knjigu za slobodno preuzimanje sa šestnaest eseja na ovu temu.

iTunes iBookseBook “Working well, working for love”

Google Play BookseBook “Working well, working for love”

ePubeBook “Working well, working for love”

MobieBook “Working well, working for love”


Milijuni ljudi odlaze na posao svakoga dana- neki nesretni, ukoliko ne vole posao koji rade ili ih taj isti posao ne interesira, drugi zabrinuti jedino o plaći koju trebaju primiti i financijskim nagradama; dok su treći primjer, kako ih Hannah Arendt naziva, “animal laborans”, radnici koji nemaju drugog cilja ili smisla nego taj isti posao, koji je pred njima, izvršavati prema nekoj prirodnoj inklinaciji ili inercijom.
Na jednoj višljoj razini je “homo faber”, osoba koja djeluje uz šire poglede, s ciljem uspješnog poslovanja- ponekad težeći osobnoj afirmaciji, ali često uz plemenite težnje služenja drugima i društvu u cjelini.

Kršćani trebaju biti u toj zadnjoj kategoriji, ili čak iznad nje. Ukoliko su zaista Kršćani, neće se vidjeti kao robovi ili plaćenici, već kao djeca Božja za koje je rad poziv i božanska misija, koju treba vršiti iz ljubavi i s ljubavlju.
U svom poznatom govoruna fakultetu Bernadins 2008.g u Parisu, papa Benedikt XVI je pokazao kako kršćanstvo sadrži ključ razumjevanja značenja rada, rekavši da je čovjek pozvan nastaviti stvaralački Božji pothvat, i da taj isti čovjek usavršuje stvaranje radeći slobodno, a vođen mudrošću i ljubavlju. Upravo je Sin Božji postao čovjekom radeći u Nazaretu kroz mnoge godine, kako bi “u tom smislu posvetio ljudski rad i obdario ga osobitim značajem za naš razvoj” ( papa Franjo , Laudato si’, 98).
Sve ovo ukazuje na rad kao čovjekov “poziv”, “mjesto” njegova razvoja kao djeteta Božjega.
Nadalje, posrijedi je “stvar” njegova posvećivanja i ispunjenja apostolske misije. Stoga se Kršćanin ne bi trebao bojati napora i umora, već ih prigrliti radošću, “ radošću koja svoje korijenje ima u obliku križa.”
Zadnja rečenica dolazi od sv. Josemarije Escrive, sveca koji je učio “posvećivati svakidašnji rad”, pretvarajući ga u ništa manje nego “ djelo Božje”. Stranice ove knjige inspirirane su njegovom porukom, ili bolje rečeno, porukom Evanđelja, budući da sv. Josemaria nije činio ništa doli učeći nas riječima i životu Isusa, prije svega, o njegovim godinama provedenih u Nazaretu radeći sa sv. Josipom, od kojega je izučio zanat kao obrtnik, i našom Gospom koja mu je služila pomažući u kući.

Slika Isusa, Marije i Josipa koja se pojavljuje na naslovnici ove knjige, fotografija je jedne od scena alabastrenih začelja oltara ( reredos, eng.) u svetištu Torreciudad na sjeveru Španjolske, koje je djelo kipara Joana Mayné.
Iz te “slike” čitatelj je u mogućnosti razmišljati o cjelokupnom sadržaju knjige, “ proniknuti” u scenu kao još jedan član Obitelji iz Nazareta: kao dijete Božje. Ta kuća i radionica su škola gdje možemo naučiti pretvoriti naš posao u molitvu, u “Euharistiju” koja slavi Boga i otkupljuje svijet, čineći ga boljim mjestom.