Sastoji se u naviještanju Isusa Krista. On sam je Radosna vijest (Evanđelje) koju su od početka prenosili apostoli, kao što piše sveti Pavao: „Podsjećam vas, braćo, Evanđelje koje sam vam propovijedao i koje ste prihvatili i u kojem stojite. Po njemu ste na putu spasenja ... Predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici„
(1 Kor 15, 1-5) . Ova se poruka odnosi izravno na smrt i uskrsnuće Isusa za naše spasenje i uključuje da je Isus Mesija (Krist) poslan od Boga kao što je bilo obećano Izraelu. Navještenje Isusa Krista obuhvaća, prema tome, vjeru u jednoga Boga, stvoritelja svijeta i ljudi, te glavnog protagonista priče spasenja.
Kršćanska poruka objavljuje da se u Isusu Kristu ispunila Božja objava čovjeku: „Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje“ (Gal 4, 4-5). Isus objavljuje tko je Bog na nov i dublji način od onoga izraelskog naroda. Otkriva Boga kao svoga Oca na jedinstven način dok govori: „Ja i Otac jedno smo„ (Iv 10, 30 ). Na temelju učenja apostola Crkva naviješta Isusa Krista kao Sina Božjega i pravoga Boga iste naravi kao Otac.
Isus djeluje na zemlji tijekom svoga života Božjom snagom i Božjim Duhom koji je bio u njemu (Lu 14, 18-21), a također je obećao poslati Duha nakon svoga uskrsnuća i proslave s Ocem (Iv 14, 16; itd.). Kad su apostoli primili Duha Svetoga na dan Pedesetnice, shvatili su da je Isus ispunio svoje obećanje s neba i doživljavaju transformaciju svoje energije. Duh Sveti daje život Crkvi kao njezina duša. Kršćanska poruka stoga uključuje Duha Svetoga, pravoga Boga i Treću osobu Svetog Trojstva.
Kršćanska poruka također objavljuje ono što je naviještao Isus Krist: Kraljevstvo Božje (Mk 1,15 ) Isus je ispunio sadržajem označujući Božju prisutnost u ljudskoj povijesti i na njezinu kraju jedinstvo Boga s čovjekom. Isus je započeo naviještati Kraljevstvo Božje svojom prisutnošću među ljudima i akcijama koje su oslobađale od moći vraga i zla (Mt 12,28 ). To je prisustvo i djelovanje Isusa Krista koje se nastavlja u Crkvi snagom Duha Svetoga. Crkva je u ljudskoj povijesti kao klica i sjeme toga Kraljevstva, koje će se slavno ispuniti drugim dolaskom Krista na kraju vremena. U međuvremenu je potrebno da čovjek po krštenju ostvari novi odnos s Bogom, odnos sina Božjeg sjedinjenog s Isusom Kristom što kulminira također nakon smrti u konačnom uskrsnuću. Krist je još uvijek doista prisutan u Crkvi, u Euharistiji, a također djeluju i u drugim sakramentima djelotvornim znacima milosti. Djelovanjem kršćana, ako žive ljubav, očitovat će se Božja ljubav prema svim ljudima. Sve to ulazi u kršćansku poruku.
Literatura: Katekizam Katoličke crkve.