Josip iz Arimateje spominje se u četiri evanđelja u kontekstu muke i smrti Isusa. Rodom je iz Arimateje (Armathajim na hebrejskom), grada u Judeji, današnji Rentis, 10 km sjeveroistočno od Lide, vjerojatno i rodnog mjesta Samuela (1 S 1.1), bogat čovjek (Mt 27,57) i istaknuti član sinedrija (Mk 15,43, Lk 23,50), imao je nov grob isklesan u stijeni, u blizini Golgote u Jeruzalemu. Bio je Isusov učenik, ali kao i Nikodem čuvao je to u tajnosti od straha pred židovskim vlastima ( Iv 19,38). Za njega Luka kaže da je očekivao Kraljevstvo Božje i nije se slagao sa osudom Isusu od sanedrina ( Lu 23, 51). U okrutnim trenucima raspeća ne libi se pitati Pilata za Isusovo tijelo. ( u Petrovom evanđelju 2,1 ; 6,23 – 24 u apokrifu iz II stoljeća , Josip ga traži prije raspeća) . S dopuštenjem od prefekta skine tijelo sa križa omota ga u čistu plahtu i uz pomoć Nikodema položi ga u svoj grob, koji još nije bio korišten. Nakon što su ga zatvorili sa velikom stijenom odlaze. (Mt 27,57-60, Mk 15,42-46, Lk 23,50-53 y Iv 19,38-42). Toliko o povijesnim podacima.
Od IV stoljeća pojavljuju se legendarne predaje sa puno mašte u kojima se veliča lik Josipa. U apokrifu iz V stoljeća, Djela Pilatova, također zvana Evanđelje po Nikodemu , govori se da Židovi nisu odobravali držanje Josipa i Nikodema u korist Isusa i zbog toga je Josip poslan u zatvor. Čudom oslobođen pojavljuje se u Arimateji. Od tamo se vraća natrag u Jeruzalem i govori kako ga je oslobodio Isus. Još više iznenađujuće je djelo Vindicta Salvatoris ( IV stoljeće ?), koje je bilo jako rasprostranjeno u Engleskoj i Akvitaniji. Ova knjiga govori o odlasku Tita na čelu svojih legija kako bi osvetio smrt Isusa. Osvojivši Jeruzalem pronalazi Josipa u jednom tornju , gdje je bio zatvoren da umre od gladi. A on unatoč toga bio je hranjen nebeskim delicijama.
Legende o Josipu iz Arimateje od XI do XIII stoljeća poprimile su nove detalje na britanskim otocima i Francuskoj, uključujući u to sveti Gral i kralja Artura. Prema jednoj od tih legendi. Josip je oprao tijelo Krista i prikupio vodu i krv u spremnik. Kasnije su Josip i Nikodem podijelili njegov sadržaj. (vidi pitanje "Što je sveti Gral ?). Ostale legende kažu da je Josip , noseći tu relikviju evagelizirao Francusku (neke priče kažu da se iskrcao u Marseju sa Martom, Marijom i Lazarom), Španjolsku (gdje ga je Jakov imenovao biskupom ), Portugal i Englesku. U posljednjoj zemlji osoba Josipa postala je vrlo popularna. Legenda ga postavlja za prvog osnivača , prve crkve na britanskom tlu , u Glastonbury Toru , dok je spavao njegov biskupijski štap je pao na zemlju pustio korijene i procvao. Opatija Glastonbury postala je važno hodočasničko središte dok nije bila ukinuta Reformacijom 1539 godine. Jedna legenda iz IX stoljeća pripovijeda da patrijarh Fortunato iz Jeruzalema, u vrijeme Karla Velikog , pobjegao je na zapad s kostima Josipa iz Arimateje do samostana Moyenmoutier, gdje je postao opat.
Sve te legende, bez ikakve povijesne osnove, pokazuju važnost koja se je pridavala prvim Isusovim učenicima. Razvoj tih priča može se nadovezati na kontraverzne okolnosti (Engleske i Francuske) sa Rimom. Time se željelo pokazati da su neka područja evangelizirana od Isusovih učenika a ne od misionara poslanih iz Rima. U svakom slučaju, nemaju nikakve veze s povijesnom istinom.
Bibliografía: G. D. Gordini, “Giuseppe di Arimatea", en Biblioteca Sanctorum VI (Roma 1965) 1292-1295; J. Prado González, “José de Arimatea", en GER 13 (Madrid 1971) 513-514; K. Mühlek, “Joseph von Arimathäa", en Biographisch-Bibliographischen Kirchenlexikons.