Stavi se u rana Raspetoga Gospodina (Put, 288). Mons. * Josemaría Escrivá je ukazao na ovaj put kad su drugi od njega tražili savjet u želji da prodube svoj unutarnji život. Tako im je prenio svoje vlastito iskustvo. Pokazao im je najkraći put, kojim je on išao čitav svoj život i koji ga je doveo do najviših vrhunaca duhovnosti. Uvijek je kod njega ljubav prema Isusu bila jedna stvarnost, koja je dohvatljiva, snažna i nježna, djetinja i ganutljiva.
Utemeljitelj Opusa Dei je živo i uvjerljivo tvrdio da se čitav kršćanski život sastoji iz nasljedovanja Krista; u tome je sva tajna. Uz to je dodao: Važno je slijediti Ga izbliza, živjeti s Njim kao prva Dvanaestorica; tako blizu da se poistovjetimo s Njim (Prijatelji Božji, 299). Stoga je preporučivao stalno razmatranje Evanđelja. Oni koji su imali sreću čuti njegove komentare o nekim prizorima iz Kristova života, doživjeli su to kao nešto živo i aktualno jer su se pri tom i sami osjećali sudionicima tih zbivanja.
Mons. Escrivá se s osobitom pažnjom i ljubavlju zadržavao na evanđeoskim izvještajima o Isusovoj Smrti i Uskrsnuću. Pri tom je naročito razmatrao Presveto Kristovo Čovještvo: kako se Isus, ispunjen željom da bude u blizini svakoga od nas očituje u svoj svojoj ljudskoj nemoći i svom svojem božanskom sjaju. Zbog toga, govorio je, savjetujem uvijek čitanje knjiga o Muci Našega Gospodina. Ove knjige, koje su pune iskrene pobožnosti, predstavljaju nam Sina Božjega, Čovjeka poput nas, koji je istodobno i pravi Bog i koji ljubi i trpi svojim tijelom radi Otkupljenja svijeta (Prijatelji Božji, 299). Doista: kršćanin raste i jača ako se nalazi blizu Križa gdje susreće i Mariju, svoju Majku. Ondje on snagom Duha Svetoga shvaća da je i sam pozvan da se pridruži velikom djelu Otkupljenja tako što se u naporima svakodnevice pridružuje Kristovim patnjama (usp. Kol 1, 24). Tako čitamo i u konstituciji Gaudium et Spes: Da, mi smo uvjereni: svojim Bogu prinesenim radom čovjek se povezuje s djelom Otkupljenja samoga Isusa Krista koji je svojim radom u Nazaretu dao radu posebno dostojanstvo (br. 67). Svaki čovjek, koji je pozvan da postane jedno s Kristom na Križu, ima po takvoj povezanosti udio u milosti otajstva Otkupljenja, on postaje suotkupitelj – snažan izraz koji je mons. Escrivá rado koristio u skladu s crkvenim naukom o Otkupljenju. Novi život u Kristu dobiva tako jednu neslućenu dimenziju služenja Bogu i čovjeku.
Utemeljitelj Opusa Dei je ovaj Križni put napisao kao plod svoje kontemplacije o prizorima na Golgoti. On je želio da ovaj tekst posluži kao pomoć za razmatranje o Kristovoj Muci, ali ga nikada nikome nije htio nametnuti kao priručnik za ovu izrazito kršćansku pobožnost. Njegova ljubav prema slobodi savjesti i njegovo veliko poštovanje koje je gajio prema unutarnjem životu svake duše su bili toliko duboki da on čak ni svoju djecu u Opusu Dei nikada nije obavezivao na određene pobožnosti osim onih koje spadaju na bit duhovnosti Opusa Dei po Božjoj želji.
Ovo novo djelo mons. Escrive, koje je objavljeno nakon njegove smrti, pripravljeno je, kao i sva dosadašnja djela, s ciljem da pomogne u molitvi i da milošću Božjom raste duh kajanja – bol iz ljubavi – i zahvalnost prema Gospodinu koji nas je otkupio cijenom vlastite Krvi (2 Pt 1, 18-19). U tu svrhu su kao poticaj na razmatranje dodane riječi mons. Escrive koje potječu iz njegovih propovijedi ili iz razgovora koji potvrđuju njegovu težnju da govori samo o Bogu i ni o čemu drugom osim o Bogu.
Križni put nije neka tužna pobožnost. Mons. Escrivá je često naglašavao da su korijeni kršćanske radosti u liku Križa. Muka Kristova je put ispunjen bolju, ali istodobno i put nade i sigurne pobjede. U jednoj od njegovih homilija kaže o tome: Misli na to da Bog želi tvoju radost: kada ti u okviru svojih mogućnosti dadeš sve od sebe, tada ćeš biti sretan, vrlo, vrlo sretan, iako ti Križ neće nikada nedostajati. Ali taj Križ tada više nije stratište, već prijestolje s kojega vlada Krist. Pokraj Našega Gospodina stoji Marija, njegova Majka, koja je naša Majka. Neka ti Blažena Djevica ishodi snagu koja ti je potrebna da bi mogao odlučno slijediti korake njezina Sina (Prijatelji Božji, 141).
Álvaro del Portillo.
Rim, 14. rujna1980., na blagdan Uzvišenja svetoga Križa.
* Ovaj tekst je pisan prije beatifikacije i kanonizacije svetoga Josemarije Escrivá.