Prethodna pitanja
● Dok inspirirajuća priroda kanonskih evanđelja nije sama po sebi dokaziva, prvavidljiva razlika je vanjština samih evanđelja:
►Kanonska su evanđelja dio biblijskog kanona, a apokrifna evanđelja nisu.
► To znači da su kanonska evanđelja prihvaćena od istočne i zapadne Crkve kao originalna apostolska predaja u generaciji koja je slijedila odmah nakon apostola;
► Apokrifna evanđelja, iako povremeno korištena od strane raspršenih grupa, nikada nisu dosegla prihvatljivost niti su bila priznata od jedinstvene Crkve.
►Važan razlog za ovo, koji može biti povijesno dokazan, je taj što su kanonska evanđelja pisana za vrijeme apostolskog razdoblja, shvaćeno u općem smislu, to jest, dok su apostoli ili njihovi prvi učenici još uvijek bili živi. To može biti izvedeno iz dodataka za njih od strane kršćanskih pisaca iz sljedeće generacije, a također i iz činjenice da je oko 140. godine napravljen sklad od odlomaka iz četiri kanonski prihvaćena evanđelja (Tatian).
►S druge strane, dodaci za apokrifna evanđelja su nađeni tek kasnije, oko kraja drugog stoljeća.
● Apokrifni rukopisi sa stilom pisanja sličnim kao u evanđeljima, neki iz sredine drugog stoljeća, vrlo su nepotpuni, a to je znak da djela koja predstavljaju nisu bila dovoljno cijenjena da bi bila pažljivo prenesena na naredne naraštaje.
● Apokrifni rukopisi koji su preživjeli ili su nađeni nedavno vrlo se razlikuju od kanonskih evanđelja i po formi i po sadržaju.
►Oni koji su poznati kroz patrističko i srednjovjekovno razdoblje puni su priča o legendarnoj ili fantastičnoj prirodi. Pokušavaju zadovoljiti uvjete tradicionalne pobožnosti dajući detaljne izvještaje o događajima koje kanonska evanđelja ili uopće ne spominju ili govore o njima tek sažeto.
►Općenito se slažu s naukom Crkve. Sadrže priče o svetom Joakimu i svetoj Ani, o rođenju Blažene Djevice Marije, o tome kako je primalja otkrila Marijino djevičanstvo (originalno Evanđelje po Jakovu), o čudima koja je činio Isus kao dijete (lažno Evanđelje po Tomi), itd.
►Vrlo su različita apokrifna evanđelja iz Nag Hammadia (Egipat), koja su bez dvojbe gnostička i heretička. Oblikovana su kao tajna Isusova naučavanja (Koptsko Evanđelje po Tomi), ili otkrivenja uskrsnulog Gospodina o porijeklu materijalnog svijeta (apokrifno evanđelje po Ivanu), ili o uzašašću duše (Evanđelje po Mariji Magdaleni), ili su naduto smišljanje ideja uzetih vjerojatno iz homilija ili kateheza (Evanđelje po Filipu). Iako bi neka mogla biti prilično stara, možda iz drugog stoljeća, razlike između kanonskih evanđelja su jasno uočljive.
Bibliografía: Vicente Balaguer (Ed.), Comprender los evangelios. Eunsa. Pamplona 2005; Aurelio de Santos, Los evangelios apócrifos. BAC. Madrid 1993 (octava edición).