Opus Dei

Msgr. Fernando Ocáriz svima želi miran Božić, moleći Dijete Isusa za mir u cijelom svijetu i u našim domovima. "Također trebamo razmisliti gdje je izvor mira. U poslanici Efežanima odmah pronalazimo frazu svetog Pavla: 'On je mir naš.' Krist!"

Božić je vrijeme kada nas svi oni nevjerojatni događaji u Betlehemu potiču da preispitamo svoje krajnje motive. Marija i Josip nas pozivaju da neumorno štujemo Dijete Isusa, bespomoćnog i potrebnog naše skrbi.

Euharistija čini Isusa Krista prisutnim. Poziva nas da prihvatimo spasenje koje nam On nudi i da primimo dar Njegovog Tijela i Krvi kao hranu vječnog života. Naš je Gospodin navijestio euharistiju tijekom svog javnog života i ustanovio taj sakrament na Posljednjoj večeri. Kada Crkva slavi ovaj sakrament, ona slijedi euharistijski obred koji je Krist obavio na Posljednjoj večeri.

Krštenje uključuje osobu koja se prima u Kristov život, smrt i uskrsnuće te u njegovo spasenjsko djelovanje. Ovaj sakrament ostavlja u kršćaninu neizbrisiv duhovni pečat pripadnosti Kristu. Krizmom kršćani potpunije sudjeluju u Kristovu poslanju i u punini Duha Svetoga. Kršteni i potvrđeni kršćanin je predodređen da na temelju ova dva sakramenta sudjeluje u poslanju evangelizacije Crkve.

Sakramenti su djelotvorni znakovi Milosti. Posvećujuća milost je trajna i nadnaravna dispozicija koja usavršava dušu kako bi bila sposobna živjeti s Bogom. Sedam sakramenata odgovara svim etapama i važnim trenucima kršćanskoga života: oni omogućuju rađanje i rast, ozdravljenje i poslanje vjerskoga života kršćana. Sakramenti tvore uređenu cjelinu u kojoj Euharistija zauzima središnje mjesto, budući da je u njoj sami Autor sakramenata.

Uskrslo tijelo bit će stvarno i materijalno, ali ne zemaljsko ili smrtno. Zagonetka čovjekove smrti shvaća se samo u svjetlu Kristova uskrsnuća i našeg uskrsnuća u Njemu. Vječni život je ono što daje konačni i trajni smisao ljudskom životu, etičkom zalaganju, velikodušnom predanju, nesebičnom služenju, nastojanju da se Kristov nauk i ljubav prenese svim dušama. Mogućnost trajnog prokletstva u paklu podsjeća kršćane na potrebu da žive život u potpunosti posvećen drugima.

Radosna vijest spasenja zahtjeva prisustvo Crkve u svijetu. Evanđelje je zapravo najava preobrazbe svijeta u skladu s Božjim planom. Socijalni nauk Crkve dio je socijalno moralne teologije koja proizlazi iz kršćanskog poimanja čovjeka i političkog života. Društveni moral Crkve naučava da postoji prvenstvo duhovnih i moralnih dobara nad materijalnim dobrima.

Milost po zagovoru časnog sluge Božjega Isidora Zorzana (13. rujna 1902. - 15. srpnja 1943.)

Crkva je neodvojivo ljudska i božanska. Ona živi i djeluje u svijetu, ali njezina svrha i snaga nisu na zemlji, nego na Nebu. Crkva samo želi postići spasenje čovječanstva, ali također se bavi i vremenitim stvarima. Svaki vjerni kršćanin sudjeluje u misiji Crkve prema svome položaju i pozivu te primljenim darovima. Laici su pozvani posvetiti svijet iznutra. Crkva ne može i ne smije zamijeniti državu, ali niti može niti smije ostati po strani u borbi za pravdu.

Crkva je strukturirano društvo gdje neki imaju zadaću voditi druge. Pomoć Duha Svetoga cijeloj Crkvi, da bi se izbjegle pogreške u vjerovanju, također je dana Crkvenom Učiteljstvu kako bi vjerno i autentično navještalo Božju Riječ. Crkva je uvijek pozivala samo krštene muškarce u sveti red jer se osjećala sjedinjena s Kristovom voljom, koji je izabrao samo muškarce za Apostole.