Opus Dei

Mons. Mariano Fazio razmatra viziju sv. Josemaríje za poslovne škole: ustanove pozvane sjediniti profesionalnu izvrsnost, socijalni nauk Crkve i posvećenje rada, stavljajući u središte ljudsku osobu i duboki duh služenja.

Čini se da ste vi ti koji poučavate. No, pitajte bilo kojeg vjeroučitelja i reći će vam: na kraju vi uvijek najviše naučite.

Isidoro Zorzano rođen je 13. rujna 1902., a prije deset godina proglašen je časnim slugom Božjim. Bio je inženjer, prijatelj svetog Josemaríje i jedan od prvih članova Opusa Dei. Usred građanskog rata, iako je imao priliku potražiti sigurnost, ostao je u Madridu kako ne bi napustio svoje bližnje. Njegova nas priča podsjeća na to da poteškoće – kada se s njima suočavamo uz Boga – ne razaraju obitelj, već joj pomažu da sazrije.

U svojoj katehezi ove srijede o dokumentu Gaudium et Spes, papa Lav podsjetio je da se dostojanstvo niti stječe niti gubi: primamo ga prije nego što išta učinimo, i čak nam ga ni naše pogreške ne mogu oduzeti.

Na ovaj ili onaj način, svi težimo priznanju i u tome nema ničeg lošeg. No, priznanje brzo bljesne i izblijedi. Što kad bi postojao sjaj koji ne ovisi o tome promatra li nas itko – a koji pritom ostavlja trag?

Smrt, bolest, ozljeda. To su zastrašujuće riječi, no u nekom trenutku života otkrivamo da su one dio svačije priče. Kako starimo, sve češće viđamo ljude koji pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći bol. No, što se događa kada se prijatelj – netko tko vam je blizak – suoči s boli u bilo kojem njezinu obliku?

Ovaj je vodič pomoć za održavanje mjesečne duhovne obnove samostalno, gdje god se nalazili – osobito ako je teško doći u oratorij ili crkvu u kojima se inače okupljamo na molitvu.

Jedan od najintenzivnijih trenutaka u Evanđelju odvija se u Betaniji. Isusov odgovor na Lazarovu smrt pokazuje da nas istinsko prijateljstvo ne pošteđuje boli. Ono tu bol, naprotiv, preobražava u život.

„Sve je važno” serijal je koji istražuje kako zadaci, rokovi, umor, pa čak i alati umjetne inteligencije mogu postati put služenja drugima, oblikovanja svijeta oko nas i susreta s Bogom u svakodnevici. Ovoga puta: kako doista uživati ​​u učenju i koja motivacija čini taj trud vrijednim.

Ovaj običaj, koji vuče korijene iz drevne crkvene tradicije, a u Djelu je tijekom rata poprimio svoj poseban oblik, izražava želju da svaki dan završimo obraćanjem Mariji, usmjeravajući srce prema onome što je uistinu važno te podupirući svoju braću i sestre u nastojanju da žive čistoću.