Opus Dei

Kako nas slijepac može naučiti gledati? Isus bira nekoga koga ne očekujemo: čovjeka kojeg je društvo odbacilo – bezimena čovjeka – koji nikada nije vidio izlazak sunca, lice svoje majke ni Hram. Pa ipak, upravo nas on danas može naučiti ponovno otkriti ljepotu u najjednostavnijim stvarima i, putem nje, doprijeti do Kristova srca.

U nešto više od godinu dana djelovanja, Ured za iscjeljenje i slušanje već je pružio podršku stotini ljudi koji su zatražili njegovu pomoć. U ovom razgovoru njegov koordinator, José María Román, pojašnjava prirodu tog rada usmjerenog na slušanje, način pokretanja svakog pojedinog procesa te spoznaje stečene tijekom tog razdoblja.

Objavljujemo cjeloviti tekst ovog čina posvete koji je sveti Josemaría prvi put izrekao na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – 15. kolovoza 1951. – u svetištu u Loretu, a koji se od tada svake godine obnavlja u centrima Opusa Dei.

Iskrenost čini više od same izgradnje odnosa: ona ih preobražava. Postoji tiho olakšanje u tome da dopustimo drugima da nas vide – poput dubokog udaha nakon što smo predugo zadržavali dah. Ovaj je članak dio serijala o krepostima, nadahnutog homilijom svetog Josemaríje „Ljudske kreposti”.

Ovaj je vodič pomoć za održavanje mjesečne duhovne obnove samostalno, gdje god se nalazili – osobito ako je teško doći u kapelicu ili crkvu u kojima se inače okupljamo na molitvu.

Što znači provesti ljubav u djelo? Uvod u novi serijal o krepostima, nadahnut homilijom svetog Josemaríje „Ljudske kreposti”.

17.000 ljudi, 50 zemalja, 13 jezika. Gotovo 2.000 sati zajedničkog promišljanja. Takav je bio odaziv na naš poziv da zajedno „preuredimo kuću” povodom obilježavanja 30. obljetnice internetske stranice. Donosimo ključne rezultate ankete provedene u travnju.

Sveti Pavao usporedio je kršćane sa sportašima usred natjecanja. Putovanje kroz sport, borbu i predanost, uz sv. Josemaríju, sv. Ivana Pavla II. i Djevicu Mariju – „predvodnicu” naše utrke – kao naše vodiče.

Povodom blagdana svete Marije Magdalene, Prelat Opusa Dei poziva nas da obnovimo svoju želju za obraćenjem kako bismo rasli u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

„Oplakujući sudbinu likova, zapravo oplakujemo sami sebe”, napisao je papa Franjo u svom pismu o književnosti i duhovnoj izgradnji. Od priča koje je pripovijedao Isus pa sve do suvremenog romana, ta je umjetnička forma oduvijek imala tajanstvenu moć nad nama.