U ovom članku pronaći ćete cjeloviti tekst posvete Presvetom Srcu Isusovu. Objavljujemo ga kako bi ga svatko tko želi mogao pročitati i o njemu razmišljati. Sveti Josemaría odredio je da se te posvete obnavljaju svake godine o odgovarajućim blagdanima te da ih članovi Djela obnavljaju zajedno s drugima u svom centru. Članak sadrži povijesni kontekst u kojem je sveti Josemaría prvi put izmolio ovu posvetu, cjeloviti tekst te materijale za produbljivanje pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu.
Povijesni kontekst
Dana 26. listopada 1952. – na svetkovinu Krista Kralja – sveti Josemaría posvetio je Opus Dei Presvetom Srcu Isusovu. Bila je to treća takva posveta u razdoblju od godinu i pol dana. Glavni razlog bio je povezan s prethodnim događajima: „proturječjem od strane dobrih”[1] – protivljenjem određenih crkvenih osoba koje nisu razumjele pravni status Opusa Dei te su ga željele promijeniti. Štoviše, Djelo se suočavalo s teškom financijskom situacijom jer su nedostajala sredstva za financiranje izgradnje njegova središnjeg sjedišta i privremenih prostorija za Rimski kolegij Svetoga Križa u Rimu. Građevinski radovi nisu se mogli zaustaviti, a da pritom ne nastanu ozbiljne gospodarske i apostolske poteškoće. U to je vrijeme utemeljitelj povezao tu posvetu s kratkom molitvom Cor Iesu Sacratissimum, dona nobis pacem! – kojoj je 1970-ih godina dodao riječi et misericors: „Presveto i milosrdno Srce Isusovo, daruj nam mir!” Time je molio za unutarnji mir svakog pojedinca, za mir u društvu i svijetu, za mirno širenje duha Opusa Dei te za osiguravanje financijskih sredstava potrebnih za središnje sjedište.
Odluku o provedbi posvete utemeljitelj je vjerojatno donio između travnja i svibnja 1952. godine. Do lipnja je već pripremio obrazac koji će se koristiti na svetkovinu Krista Kralja – obrazac koji će se, počevši od sljedeće godine, obnavljati u svim centrima Opusa Dei[2].
Ujutro 26. listopada 1952., tijekom zahvaljivanja nakon svete pričesti, posvetio je Opus Dei pred slikom Presvetog Srca u prostoriji poznatoj kao oratorij-knjižnica, smještenoj pokraj ureda tadašnjeg generalnog predsjednika – danas prelata – Opusa Dei. Oratorij je u to vrijeme još bio u izgradnji, a slika nije bila ona koja se ondje nalazi danas. Ta je posveta također poslužila jačanju ljubavi i pobožnosti prema presvetom čovještvu Kristovu, što je obilježje duhovnog života članova Opusa Dei.
Formula ističe unutarnju narav – osobno predanje Kristu – koju je Escrivá de Balaguer namijenio ovom posvećenju. Naime, u njoj stoji da posvećujući Opus Dei, „sa svim njegovim apostolskim djelima, Tebi posvećujemo i svoje duše sa svim njihovim sposobnostima; svoja osjetila; svoje misli, riječi i djela; svoje napore i svoje radosti. Ponajviše, Tebi posvećujemo svoja siromašna srca, kako ne bismo imali druge slobode osim one da Te ljubimo, o Gospodine.” Završne molbe naglašavaju ljubav prema Kristu i Njegovoj Majci, služenje Crkvi i Papi te apostolski žar. Također uključuje dvostruku molbu za jedinstvo: „čuvaj nas uvijek sjedinjenima, po ljubavi, s Djelom, s Ocem te s našom braćom i sestrama (...) pripravi u našim srcima mjesto za svoj počinak, kako bismo ostali duboko sjedinjeni – da bismo Te jednoga dana mogli hvaliti, ljubiti i posjedovati u vječnosti na Nebu”[3].
Odabir blagdana Krista Kralja bio je prikladan, budući da se upravo na taj dan svake godine obnavljalo posvećenje čovječanstva Presvetom Srcu – što je izvorno ustanovio Lav XIII. 1899. godine. To je odredio Pio XI. kada je 1925. godine ustanovio taj novi blagdan[4]. Bio je to, dakle, dan posvećen obnavljanju želje za poistovjećivanjem s Kristom i sudjelovanjem u evangelizacijskom poslanju Crkve radi izgradnje Njegova Kraljevstva – ciljevima koji leže u samoj srži duha Opusa Dei, a koje je posvećenje iz 1952. godine dodatno učvrstilo.
Tekst posvete Presvetom Srcu Isusovu
O predragi Isuse, božanski pomiritelju po kojem je vječni Otac obećao da će uvijek primati naše molitve: prihvati milostivo ovu posvetu Opusa Dei tvom Presvetom Srcu.
Dok posvećujemo naše Djelo s njegovim čitavim apostolskim radom, posvećujemo ti također svoju dušu sa svim njezinim sposobnostima; svoje osjećaje, svoje misli, svoje riječi i svoje djelatnosti; svoj rad i svoju radost. Posebno ti posvećujemo svoje siroto srce, tako da shvatimo da nemamo drugu slobodu osim one kojom ljubimo Tebe, Gospodine.
Molitva
Bože, koji si nam se u Srcu svojega Sina, ranjenog zbog naših grijeha, udostojao dati neizmjerno blago ljubavi, usliši molbe koje ti u djetinjoj pobožnosti upravljamo:
Učini da svaki dan sve više ljubimo tvog Sina Isusa i njegovu presvetu Majku; daj nam veliku ljubav prema Crkvi i Papi, koja se treba pretvoriti u čin služenja; po ljubavi nas uvijek očuvaj u jedinstvu s Djelom, s našim Ocem, s Ocem i s našom braćom; ulij u naše srce gorljivu revnost prema dušama.
Podaj nam milost da u božanskom Srcu Isusovu nađemo svoj boravak; napravi od našeg srca mjesto za svoj počinak, pa da tako ustrajemo duboko sjedinjeni: tako da te jednog dana u Nebu možemo zauvijek hvaliti, ljubiti i posjedovati skupa s tvojim Sinom i s Duhom Svetim. Amen.
Na kraju se tri puta kaže: Cor Iesu Sacratíssimum et Miséricors, a svi odgovore tri puta: dona nobis pacem!
Tekstovi za dodatno razmatranje i molitvu
- Moliti sa svetim Josemarijom.
- «Veće od tvojega srca»: Skrušenost i pomirenje: članak iz serijala „Borba, blizina, poslanje”, usmjeren na Božje oproštenje i sakrament pomirenja.
[1] AVP, III, p. 227.
[2] AGP, A-85-2-01.
[3] AVP, III, p. 233.
[4] Encíclica Quas primas, 11-XII-1925.
