Opus Dei

Videozapis svetog Josemarije za proslavu 14. veljače 1930., dana kada je Utemeljitelj shvatio da je Opus Dei put do svetosti za sve muškarce i žene.

Cecilia je rođena u katoličkoj obitelji u Ontariju, Kanada. Vjera koju je primila u djetinjstvu donekle potječe od njezina pradjeda (engleskog intelektualca Malcolma Muggeridgea) i njegove neumorne potrage za istinom. Nasljeđe koje su Malcolm i njegova supruga Kitty ostavili svojoj obitelji bio je taj istraživački duh i predanost. U svom pozivu u Opusu Dei kao pomoćnica numerarija, Cecilia svojim profesionalnim radom nastoji učiniti ljude voljenima i cijenjenima te ih približiti Bogu.

Inma živi u Valenciji i druga je od sedmero braće i sestara. Neko je vrijeme bila pomoćnica numerarija Opusa Dei. Nakon razdoblja razmišljanja i molitve, shvatila je da je njezino mjesto negdje drugdje: „Bilo mi je jako teško jer jako volim zvanje pomoćnice numerarije.”

Shiró je najsretnija kada provodi vrijeme s ljudima: “Trebam ljude, a osjećaj da oni mene trebaju tjera me da dam najbolje od sebe. “Nijedan čovjek nije otok... Trebamo jedni druge.” Ta ju je otvorenost navela da započne studij zdravstvene njege, a kasnije se preseli u hotelijerstvo i ugostiteljstvo u svojoj zemlji, Keniji. Pokrenula je i društvenu inicijativu za pomoć djeci s ulice. Sva ta iskustva potvrdila su njezin poziv za Opus Dei kao pomoćnice numerarije.

Abi je odrasla u Perthu, u zapadnoj Australiji. Tamo je studirala patologiju i laboratorijsku medicinu te razvila brojne hobije koji je, međutim, nisu ispunili u potpunosti: „Dakle, imala sam sve ovo vrijeme i imala sam sav taj novac i sve te mogućnosti. Ali osjećala sam se kao da gubim vrijeme... Pa, ne gubim vrijeme, nego gubim život!”

Luli ima 38 godina i podrijetlom je iz Corrientesa u Argentini. Tijekom svoje karijere njegovala je dubok odnos s ljudima, ističući svoju strast za slušanjem, dijeljenjem i učenjem iz iskustava drugih. Ovaj aspekt njezina života, koji prije nije bio toliko istaknut, postao je jedan od najbogatijih aspekata njezina poziva u Djelu kao pomoćnice numerarije.

María José bila je pridružena Opusa Dei 20 godina, a prije otprilike 5 godina, u dobi od 35 godina, napustila je Djelo. „Iako je to bila vrlo bolna odluka, definitivno sam imala podršku i apsolutno sam bila slobodna“, kaže. „Prekrasno je pomisliti da svaki poziv ima misiju koja nadilazi vrijeme.“

Rebekah, poznatija kao Bek, dolazi iz Wollongonga u Australiji. Bek ima mnogo hobija: jedrenje, slikanje, čitanje, glazbu i kuhanje. Njezina strast prema kuhanju na kraju je postala njezino područje profesionalnog razvoja. Svrha njezina rada je dati ljudima do znanja da su voljeni, nešto što zahtijeva kontinuirano učenje: „Ne mislim da itko može reći da je dosegao vrhunac učenja kako voljeti ljude.“

Pedro je arhitekt specijaliziran za nevladine organizacije. Trenutno je na magistarskom studiju Urbane ekonomije. Idućeg svibnja vjenčat će se s Ine. Put razlučivanja zvanja približio ga je Opusu Dei, instituciji kojoj je pripadao nekoliko godina i koje se sa zahvalnošću sjeća: „Nije mi žao što sam danas to što jesam, a to sam što jesam danas zbog cijelog puta kojim sam prošao“, kaže.

Moje ime je Juana Lidia Quispe Maita. Ja sam iz zajednice Copachilaia. Iz moje zajednice možete vidjeti jezero Titicaca, koje se nalazi na 4000 metara nadmorske visine, a ja sam numerarija pomoćnica Opusa Dei. Ovdje sam neko vrijeme i čuvam mamu koja je sama. Ja je pratim, brinem o njoj i pomažem joj što god treba. I s vremena na vrijeme odem u grad.