Eva, Španjolska: "Otkrila sam da je moj poziv preobraziti kuće u domove!"
Ja sam Eva Burniol, iz četvrti Horta u Barceloni, i ja sam pomoćnica numerarija. Imam 34 godine i volim planine, idem na trčanje... Pomaže mi da se opustim, opušta me... Stvarno uživam u prirodi... Volim čitati, pisati, izlaziti s prijateljima... Sve vezano uz modu, ne znam, biti u toku sa svime. Čini se da nikad nemam dovoljno vremena!
Inma, Španjolska: "Svaka mi je odluka pomogla shvatiti tko sam i kamo pripadam"
Inma živi u Valenciji i druga je od sedmero braće i sestara. Neko je vrijeme bila pomoćnica numerarija Opusa Dei. Nakon razdoblja razmišljanja i molitve, shvatila je da je njezino mjesto negdje drugdje: „Bilo mi je jako teško jer jako volim zvanje pomoćnice numerarije.”
Shiro, Kenija: "Nijedan čovjek nije otok... trebamo jedni druge"
Shiró je najsretnija kada provodi vrijeme s ljudima: “Trebam ljude, a osjećaj da oni mene trebaju tjera me da dam najbolje od sebe. “Nijedan čovjek nije otok... Trebamo jedni druge.” Ta ju je otvorenost navela da započne studij zdravstvene njege, a kasnije se preseli u hotelijerstvo i ugostiteljstvo u svojoj zemlji, Keniji. Pokrenula je i društvenu inicijativu za pomoć djeci s ulice. Sva ta iskustva potvrdila su njezin poziv za Opus Dei kao pomoćnice numerarije.
Lidia, Bolivija: "Tražila sam da me prime u Djelo i rekli su ne"
Moje ime je Juana Lidia Quispe Maita. Ja sam iz zajednice Copachilaia. Iz moje zajednice možete vidjeti jezero Titicaca, koje se nalazi na 4000 metara nadmorske visine, a ja sam numerarija pomoćnica Opusa Dei. Ovdje sam neko vrijeme i čuvam mamu koja je sama. Ja je pratim, brinem o njoj i pomažem joj što god treba. I s vremena na vrijeme odem u grad.