Opus Dei

Ja sam Eva Burniol, iz četvrti Horta u Barceloni, i ja sam pomoćnica numerarija. Imam 34 godine i volim planine, idem na trčanje... Pomaže mi da se opustim, opušta me... Stvarno uživam u prirodi... Volim čitati, pisati, izlaziti s prijateljima... Sve vezano uz modu, ne znam, biti u toku sa svime. Čini se da nikad nemam dovoljno vremena!

Javier je otkrio Opus Dei sa 17 godina i donio je odluku da postane numerarij s uvjerenjem i slobodom. No, život ga je odveo drugim putem, dokazujući da odluke, čak i kada se mijenjaju, uvijek ostavljaju vrijedne lekcije.

Mercè nikada nije zamišljala da će se njezina kći Laura pridružiti Opusu Dei. U početku je to bilo razočaranje, puno sumnji i strahova. Ali s vremenom je naučila da je sreća njezine kćeri jedina stvar koja je uistinu važna.

Tiago je iz Porta, radi kao inženjer strojarstva i voli automobilska natjecanja. U dobi od 20 godina ostao je bez djeda, što mu je omogućilo da počne preispitivati ​​mnoge aspekte svog života. Prijatelj, koji je preminuo u nesreći istog ljeta, ispričao mu je za Opus Dei. Otkrivanje molitve bio je početak puta koji ga je doveo do spoznaje svog poziva na Djelo kao numerarij.

Laura, liječnica u Barceloni, bila je članica Opusa Dei 25 godina. Godine 2020., nakon dugog procesa razmišljanja, odlučila je napustiti Djelo. "Cjelokupno iskustvo je bez sumnje bilo pozitivno; ne smatram da su te godine uopće izgubljene", kaže ona, ističući formaciju koju je primila, ljude koje je upoznala i način na koji je naučila prirodno živjeti vrline .

"Sisu" je finska riječ koja se prevodi kao ustrajnost, hrabrost ili odlučnost. Ilona je dobar primjer ovog koncepta: rođena u zemlji u kojoj su katolici manjina, ona sanja o tome da promijeni svijet kroz svoj akademski rad. "Polarizacijom se bavim iz statističke perspektive, s podacima. Nije sve crno-bijelo", kaže ona.

Shiró je najsretnija kada provodi vrijeme s ljudima: “Trebam ljude, a osjećaj da oni mene trebaju tjera me da dam najbolje od sebe. “Nijedan čovjek nije otok... Trebamo jedni druge.” Ta ju je otvorenost navela da započne studij zdravstvene njege, a kasnije se preseli u hotelijerstvo i ugostiteljstvo u svojoj zemlji, Keniji. Pokrenula je i društvenu inicijativu za pomoć djeci s ulice. Sva ta iskustva potvrdila su njezin poziv za Opus Dei kao pomoćnice numerarije.

Inma živi u Valenciji i druga je od sedmero braće i sestara. Neko je vrijeme bila pomoćnica numerarija Opusa Dei. Nakon razdoblja razmišljanja i molitve, shvatila je da je njezino mjesto negdje drugdje: „Bilo mi je jako teško jer jako volim zvanje pomoćnice numerarije.”

Abi je odrasla u Perthu, u zapadnoj Australiji. Tamo je studirala patologiju i laboratorijsku medicinu te razvila brojne hobije koji je, međutim, nisu ispunili u potpunosti: „Dakle, imala sam sve ovo vrijeme i imala sam sav taj novac i sve te mogućnosti. Ali osjećala sam se kao da gubim vrijeme... Pa, ne gubim vrijeme, nego gubim život!”

Mariana, podrijetlom iz Salte, studirala je društvene komunikacije i radila kao fotograf, ali trenutno je posvećena vrtlarstvu. Profesionalni rad za nju je prostor u kojem se može susresti s Bogom u svakoj situaciji. Brine se i za majku, koja je od moždanog udara prije dvije godine prikovana za krevet.