2. Potrebna nam je jednostavnost da bismo razumjeli Božju poruku.
3. Naš odnos s Isusom rasvjetljuje naš svakodnevni život.
VOĐENI učenjem i primjerom svetog Josemaríje, naučili smo strastveno voljeti svijet. Uživamo u svim dobrim i plemenitim stvarnostima stvorenoga jer znamo da su Božji dar. Istodobno, nismo ravnodušni prema zlu koje vidimo u svijetu – ono umanjuje njegovu ljepotu i udaljava ga od Božjega plana ljubavi.
Premda su uzroci tih bolnih situacija mnogobrojni, možemo prepoznati jedan koji je posebno važan: mnogi ljudi ne poznaju dobrotu svoga Stvoritelja. „Budući da Boga možemo voljeti tek nakon što ga upoznamo, s pravom se može reći da je najveći Božji neprijatelj neznanje. Ono je izvor tolikih zala i velika zapreka spasenju duša.“[1] Nasuprot tome, kada otkrijemo koliko nas Bog voli, kada shvatimo da želi našu sreću, tada Ga želimo ljubiti iznad svega i približiti mu se jer je izvor svakog dobra.„Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.“ (Iz 11,9)
Bog se u različitim vremenima služio muškarcima i ženama kako bi se objavio i tako ljudima omogućio da postignu veću slobodu. No kada je došlo ispunjenje vremena, „Posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom“ (Gal 4,4), da to ostvari. Tolika je Božja želja da Ga upoznamo da je osobno došao među nas kako bi objavio svoj naum ljubavi prema čovjeku.
S dubokom zahvalnošću možemo se pridružiti molitvi hvale koju Isus upućuje Ocu u današnjem evanđeoskom odlomku mise:
„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Lk 10,21)
„GLE, Gospodin će doći u sili i prosvijetlit će oči slugâ svojih.“[2]
To obećanje mudrosti čovječanstvu ispunilo se kad je Isus došao na svijet, jer na njemu je počivao duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega (Iz 11,2).
I danas je spreman svakome od nas osobno govoriti, podučavati nas, voditi i ohrabrivati. Bog nam često progovara preko drugih ljudi i u različitim životnim okolnostima, čineći cijeli naš život susretom s Njime. Ako uistinu nastojimo voditi kontemplativan život, moći ćemo u svim događajima dana prepoznati Božji glas koji nas traži.
U tom dijalogu Gospodin nas strpljivo čeka – da mu se obratimo s povjerenjem, kako bi nam rasvijetlio ono što ne razumijemo. Sve što trebamo jest doći pred njega s jednostavnošću i iskreno mu iznijeti svoje sumnje – od srca k srcu – znajući da se Bog objavljuje malenima. S druge strane, za one koji se oslanjaju na svjetsku mudrost, Gospodinove riječi mogu se činiti praznima i besmislenima. Zato je potrebno da srce ostane otvoreno i pažljivo na njegovu riječ, pa makar je i ne razumjeli u potpunosti. „Koliko samo zapreka nestane kad se u svom srcu približimo našem Bogu koji nas nikada ne napušta! Isusova ljubav prema svojima, prema bolesnima i hromima, uvijek se iznova izražava na razne načine: ‘Što ti je?’ – pita, a mi odgovaramo: ‘Radi se o mom…’ I odmah dolazi svjetlo – ili barem prihvaćanje Njegove volje – i unutarnji mir.“[3] Ako se približimo Gospodinu s odvažnošću djeteta, On će nam otkriti svoju mudrost i objaviti nam svoje naume. Obasipat će nas mirom i radošću te nam dati snagu da se nosimo s teškoćama koje nam život donosi.
U KRISTU nalazimo puninu objave. „Sve mi je predao Otac moj; i nitko ne zna tko je Sin nego Otac, niti tko je Otac doli Sin i onaj kome Sin htjedne objaviti.“ (Lk 10,22)
„Isus nam ne govori nešto o Bogu; nije da samo govori o Ocu, već je objava Boga, jer On jest Bog, i tako nam otkriva Božje lice.“[4]
Bog je u Kristu postao tijelom kako bismo ga mogli vidjeti, ući s njime u izravan odnos i upoznati naume njegove mudrosti. Kad tražimo odgovore na brojna životna pitanja, mudro je da se obratimo Isusu. U dijalogu s Kristom nema mjesta suvišnim brigama ni nepotrebnim sumnjama. Sva je mudrost sadržana u otajstvu Utjelovljene Riječi: Isus je Božja Riječ.
Lako je zamisliti apostole kako pitaju Isusa za značenje neke prispodobe koju nisu dobro razumjeli ili za pojašnjenje nekog događaja o kojem su svi slušali. I mi možemo učiniti isto kad započnemo razgovor s Gospodinom. Osoban i svakodnevan odnos s njime vodi nas do dubljeg poznavanja njegove osobe i do sve veće bliskosti s njegovim načinom odgovaranja na okolnosti života. Trebamo moliti Duha Svetoga da nam pomogne crpiti svjetlo iz našeg razgovora s Isusom – za sebe i za druge.
U životu naučimo mnoge stvari. Neke od njih oblikuju naš način razmišljanja, ponašanja i djelovanja. Vrlo je vjerojatno da smo neke od tih ključnih pouka dobili kroz život i primjer vlastite majke. Život naše Gospe predivna je pouka kako razgovarati s Gospodinom. Neka nas Marija pouči velikom povjerenju koje je imala dok je promatrala i slušala Isusa!
[1] Sveti Josemaría, Pismo, 11. ožujka 1940., br. 47.
[2] Rimski misal, utorak prvog tjedna došašća, antifona prije evanđelja
[3] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, br. 249.
[4] Benedikt XVI., Opća audijencija, 16. siječnja 2013.