1. Dolaskom pokazuje svoju ljubav prema nama
2. Danas Isus i dalje dolazi k nama, osobito u Euharistiji.
3. Pripremajmo se pažljivo i s ljubavlju za Svetu Pričest.
"DOĐI, GOSPODINE, i nemoj kasniti."(1) Molitva Crkve ovih je dana ispunjena čežnjom za dolaskom Krista, dugo očekivanoga Mesije, našega Otkupitelja. "Evo, Gospodin će doći da spasi svoj narod; blago onima koji su spremni poći mu u susret" (usp. Zah 14,5).
Stoljećima je izraelski narod s nestrpljenjem očekivao dolazak Otkupitelja. Sada, kada je otajstvo njegova rođenja tako blizu, i mi želimo ispuniti svoje srce žarkom željom da pođemo Gospodinu u susret s istom nadom. Utjelovljenjem svoga jedinorođenog Sina, Bog nam je pokazao svoju beskonačnu ljubav: "Koji je razlog Gospodinova dolaska, ako ne pokazati svoju ljubav prema nama?" (2) A to je ljubav Oca, jer je došao da bismo primili posinjenje“ (Gal 4,4-5).
Naš Gospodin dolazi na svijet kako bi nas obogatio milostima: "Ne tražim od tebe nikakvu naknadu za ono što ti dajem. Naprotiv, želim biti tvoj dužnik, samo pod uvjetom da želiš imati koristi od svega što je moje. S čime se može usporediti ova čast? Ja sam ti otac, brat, zaručnik, dom, hrana, odjeća, korijen i temelj; ja sam sve što možeš poželjeti; vidjet ćeš da ti ništa neće nedostajati. Čak ću ti i služiti, jer ‘nisam došao da budem služen, nego da služim’ (Mt 20,28). Ja sam ti prijatelj, ud i glava, brat i sestra i majka: sve sam to, i želim samo prebivati u tebi. Ja, siromašan radi tebe, prosjak za tebe, raspet za tebe, položen u grob za tebe; na nebu, sjedim s Bogom Ocem; na zemlji, ja sam njegov glasnik pred tobom. Ti si sve to meni: brat i subaštinik, prijatelj i ud. Što još želiš?"(3)
Cijeli Isusov život istinsko je očitovanje njegove neizmjerne ljubavi, potpunog darivanja za nas. Oni koji su mu se približili to su obilato iskusili. Današnje Evanđelje govori o velikom mnoštvu koje dolazi Isusu da mu iznese svoje potrebe: "Isus zatim ode odande i dođe uz Galilejsko more. Popne se na goru i sjede. I dođe k njemu silno mnoštvo. Donošahu mu hrome, sakate, slijepe, nijeme i mnoge druge bolesnike. Položiše ih njemu do nogu, a on ih ozdravi" (Mt 15,29–30). Isus nije ravnodušan ni na jednu našu potrebu. Sve što je naše – naše radosti, tuge, brige – neprestano doziva njegovo srce. On ne može ostati daleko; sve to ga potiče da nam se približi.
MNOŠTVO koje je bilo s Isusom bilo je toliko ispunjeno njegovom prisutnošću da gotovo nisu ni primijetili da su s njim proveli tri cijela dana! I tada se naš Gospodin gane. "Žao mi je naroda" – kaže svojim učenicima – "jer već tri dana ostaju uza me, a nemaju što jesti. Neću ih otpustiti gladne da ne klonu putem" (Mt 15,32). Isusova ljubav usmjerena je ne samo na velike probleme, nego i na svakodnevne potrebe običnog života. On ne propovijeda samo lijep nauk, nego ga živi u svakom susretu s ljudima. Njegova je briga kreativna – On razmišlja o tome što će biti s narodom nakon što se vrate kući. Nije zadovoljan time što im je pomagao dok su bili s njim ta tri dana – njegova ljubav ide dalje. Zato, snagom svoje božanske moći, čudesno umnaža nekoliko kruhova i riba – ono malo što je bilo pri ruci – i daje učenicima da to razdijele mnoštvu (usp. Mt 15,35–37).
Danas, kao i tada, Isus je ganut našim potrebama i želi nam pomoći da ih ispunimo. On ne želi da klonemo na putu, pa ni zbog nedostatka duhovne hrane. Kao što je nekoć na gori čekao one koji mu se žele približiti i davao im kruh da nahrane tijelo, tako sada čeka na nas u euharistijskom Kruhu. I mi možemo doći blizu Isusu, povjeriti mu svoje potrebe, radosti i ideale. Ako mu ostanemo blizu, osjetit ćemo nježnost njegove ljubavi dok dani prolaze u njegovoj prisutnosti.
"I JELI su svi i nasitili se; i nakupiše sedam košara preostalih ulomaka" (Mt 15,37), zaključuje pripovijest, jasno dajući do znanja da je bilo više od četiri tisuće ljudi. Razmatranje veličine Gospodinove darežljivosti može nam pomoći da se najbolje moguće pripremimo za primanje milosti koje nam On želi darovati u ovom vremenu došašća. Gledajući kako obilno dijeli svoje darove, ispunjamo se nadom. "Dođi, Gospodine", govorimo Mu, "naše srce Te čeka. Dođi, jer naša praznina želi biti ispunjena tvojim Životom."
U prvom čitanju mise čitamo obećanje mesijanske gozbe koju Bog priprema za čovječanstvo: "Na ovoj će gori Gospodin nad vojskama prirediti svim narodima gozbu pretilu, gozbu s vinom dozrelim, pretilo s moždinom, vino dozrelo, bistro. I uništit će na ovoj gori koprenu koja je pokrivala sve narode, pokrov koji je zastirao sve puke. Zauvijek će smrt uništiti. Gospodin Bog otrt će suze sa svakog lica, s čitave zemlje uklonit će sramotu naroda svoga – Gospodin je rekao. Reći će se onoga dana: 'Evo, to je Bog naš, u Njega se uzdasmo da nas spasi. Ovo je Gospodin, u Njega se uzdasmo. Kličimo i radujmo se spasenju Njegovu'" (Iz 25,6–9).
Ta božanska gozba postaje stvarnost svaki dan u Svetoj Pričesti.
Zato, kao što se trudimo što bolje pripremiti za primanje Djeteta koje će se roditi u Betlehemu, trebamo se jednako tako pripremiti za svakodnevni susret s Kristom u Euharistiji. Sveti Josemaría nas potiče:
"Jesi li ponekad razmišljao o tome kako bi se pripremio za primanje Gospodina kad bi se Pričest mogla primiti samo jednom u životu?
- Zahvalni smo Bogu što mu se tako lako možemo približiti, ali mu moramo odavati priznanje dobrom pripremom kako bismo ga primili."(4)
Duhovne pričesti mogu biti prekrasan izraz naše čežnje da se približimo Gospodinu i primimo Ga svaki dan. To činimo sjedinjujući se s nutarnjim raspoloženjem Marije: "Želim Te, Gospodine, primiti s čistoćom, poniznošću i pobožnošću s kojom Te primila Tvoja presveta Majka." [5]
"Zamoli našu Gospu, zajedno sa mnom, da to postane stvarnost", potiče nas sveti Josemaría. "Pokušaj zamisliti kako je ona provela one mjesece, čekajući rođenje svoga Sina. I naša Gospa, sveta Marija, učinit će od tebe alter Christus, ipse Christus: drugoga Krista, samog Krista!" [6]
[1] Časoslov, Srijeda Prvog tjedna došašća, srednji čas, kratki otpjev.
[2] Sveti Augustin, Poučavanje početnika u vjeri (De catechizandis rudibus), br. 4.
[3] Sveti Ivan Zlatousti, Homilije na Evanđelje po Mateju, br. 76.
[4] Sveti Josemaría, Kovačnica, br. 828.
[5] Obrazac duhovne pričesti.
[6] Sveti Josemaría, Susret s Kristom, br. 11.