U POČETKU BIJAŠE RIJEČ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog (Iv 1,1). Danas, tijekom mise, liturgija ponovno naviješta prolog Ivanova evanđelja: tekst toliko bogat da ga vrijedi često razmatrati kako bismo produbili svoje razumijevanje njegova značenja.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. (Iv 1,14). Sva veličina Božja sažeta je u novorođenčetu. Bog nam je progovorio. Poslao nam je svoju Riječ; obratio se svakome od nas. Ali njegova slava nas ne zasljepljuje; njegova Riječ je jednostavna, ponizna, diskretna. Oni koji ga ne žele čuti ne moraju pokrivati uši jer Dijete jedva ispušta glas. Rođen je u skrivenoj štali tako da se nitko ne osjeća obveznim pratiti ga. Samo oni koji ga slobodno žele dočekati naći će ga.
Možemo zamoliti Gospu, svetog Josipa i našeg anđela čuvara da povećaju našu želju da se približimo ovom Djetetu, da dopustimo da nas On ljubi i da slušamo njegov blagi glas. Želimo biti ispunjeni milošću i istinom sadržanima u ovoj Riječi. Poruka nam je upućena koju želimo čuvati: Bog nas voli, spašava nas i želi računati na nas kako bi njegova ljubav mogla dosegnuti najudaljeniji kutak zemlje. „Dođite, pođimo u Betlehem – Bogu koji nam je došao u susret. Da, zaista, Bog je krenuo prema nama. Prepušteni sami sebi ne bismo ga mogli dosegnuti. Put je pretežak za naše snage. Ali Bog je sišao. Dolazi nam u susret. Prošao je duži dio putovanja. Sada nas poziva: Dođite i vidite koliko vas volim. Dođite i vidite da sam ovdje.“[1]
MILOST I ISTINA nasta po Isusu Kristu (Iv 1,17), nastavlja Ivanovo Evanđelje. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu, on ga obznani. (Iv 1,18). U Kristu možemo spoznati Božju istinu i dobrotu. A da bismo se približili Kristu, da bismo razmatrali njegovu Presvetu Čovječnost, da bismo bili njegovi prijatelji i slijedili njegove stope, trebamo čitati i razmišljati o Evanđelju.
Jednog dana 1931. godine sveti Josemaría doživio je iznenađujuće iskustvo na ulicama Madrida: „Jučer ujutro, u ulici Santa Engracia, dok sam išao prema kući Romeovih, čitajući drugo poglavlje svetog Lukinog evanđelja, koje sam trebao pročitati, susreo sam skupinu radnika. Iako sam bio duboko udubljen u čitanje, čuo sam ih kako nešto govore glasno, bez sumnje pitajući što taj svećenik čita. I jedan od tih ljudi, također glasno, odgovorio je: 'Život Isusa Krista.' Budući da su moja evanđelja u maloj knjizi koju uvijek nosim u džepu, prekrivenom tkaninom, taj je radnik mogao dati točan odgovor samo slučajno, providnošću. I razmišljao sam: Kad bi barem moje držanje i moj govor bili takvi da bi ljudi, vidjevši me ili čuvši me, rekli: 'Ovaj čovjek čita život Isusa Krista.'“[2]
Čitanje Kristova života pomaže nam da budemo u skladu s Božjom voljom. To je Riječ koja nas uvijek iznova dotiče. Ima beskonačnu moć preobražavanja jer je živa. Ako je primimo, mijenja nas. Ako je prihvatimo, daje nam život. Sveti Josemaría savjetovao nam je da čitamo Evanđelje s aktivnim stavom, kako bismo pomogli Božjoj Riječi da sve potpunije oblikuje naš svakodnevni život. „Kad otvorite sveto Evanđelje, pomislite da je ono što je tamo napisano – riječi i djela Kristova – nešto što ne biste trebali samo znati, već i živjeti. Sve, svaka točka koja je tamo ispričana, sakupljena je, detalj po detalj, kako biste je oživjeli u specifičnim okolnostima vašeg života. Bog je nas katolike pozvao da ga izbliza slijedimo. U tom svetom pismu naći ćete Isusov život, ali trebali biste pronaći i svoj vlastiti život.“[3]
SVJETLO istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet (Iv 1,9). Danas, vođeni ovim riječima svetog Ivana, molimo Gospodina da sjaj istine vodi naše živote; da sve jasnije prepoznamo da su riječi, geste i djela Učitelja upućeni svakome od nas; da naučimo ući u evanđeoske prizore kako bismo proveli dan s Isusom na njegovim putovanjima kroz Galileju i Judeju. Želimo svjedočiti njegovim čudima i ozdravljenjima te ga čuti kako govori o bezuvjetnoj i beskonačnoj ljubavi svoga Oca prema nama.
Da bismo ušli u život našeg Gospodina, moramo svaki dan pronaći vremena za čitanje Evanđelja. Nedjelja Božje riječi ustanovljena je upravo zato da bismo ponovno shvatili veliku vrijednost koju ta Riječ ima u našem svakodnevnom životu. „Napravimo mjesta u sebi za Božju riječ! Svaki dan pročitajmo stih ili dva iz Biblije. Počnimo s Evanđeljem: držimo ga otvorenog na stolu, nosimo ga u džepu ili torbi, čitajmo ga na mobitelima i dopustimo mu da nas svakodnevno nadahnjuje. Otkrit ćemo da nam je Bog blizu, da raspršuje našu tamu i s velikom ljubavlju vodi naše živote u duboke vode.“[4] Možda bi dobra odluka za godinu koja je upravo započela mogla biti vidjeti i iskusiti koliko je dobar naš Gospodin kroz stranice Evanđelja. Molimo Duha Svetoga da nas nauči slušati božanski šapat koji nas tamo čini praćenima, nadahnutima, shvaćenima.
Gospa je ona koja je najbolje primila tu Riječ i utjelovila je od svoga tijela. Riječi svetog Ivana savršeno su ispunjene u njoj: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime (Iv 1,12). Marija je shvatila da je ova Riječ za nju: onog dana kada joj se obratio arkanđeo Gabrijel i svakog dana njezina života.
[1] Papa Benedikt XVI., Homilija, 24. prosinca 2009.
[2] Sveti Josemarija, Intimne bilješke, br. 521, 30. prosinca 1931.
[3] Sveti Josemarija, Kovačnica, br. 754.
[4] Papa Franjo, Homilija na Nedjelju Božje riječi, 26. siječnja 2020.