– Potreba za unutarnjim čišćenjem

– Čistoća srca

– Naša se ljubav raspiruje u molitvi

ZAISTA, kažem vam, među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja (Mt 11,11). Ove Isusove riječi iz današnjeg evanđelja Crkva je vjerno čuvala jer je od samih početaka na poseban način štovala Preteču. To vidimo, primjerice, u liturgiji koja svečano slavi njegovo rođenje, usko povezano s otajstvom Kristova utjelovljenja.

Sva četiri evanđelja ističu lik svetog Ivana Krstitelja. On je posljednji od proroka, onaj koji zaključuje Stari zavjet i pokazuje prema Novome, navješćujući Isusa, Mesiju, Jaganjca Božjega. Njegov otac, Zaharija, kada mu se nakon nevjere vratila moć govora, slavio je Boga molitvom poznatom kao Benedictus, koja ima osobito značenje u ovom liturgijskom vremenu: "Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj… A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati, jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih" (Lk 1,68–77). Tako je objavio Ivanovo poslanje: pripraviti dolazak Isusa, koji je već blizu, pozivajući narod na pokoru i obraćenje srca.

Da bismo pronašli Krista, potrebno se je pročistiti. „Moli Oca, Sina i Duha Svetoga, i svoju Majku, da ti pomognu da se spoznaš i oplačeš sve prljavštine koje te priječe i koje su ostavile - jao - tolike naslage... A ujedno, i bez da se udaljiš od takva razmišljanja, reci mu: daj mi, Isuse, takvu Ljubav da bude vatra pročišćenja, u kojoj će se moja bijedna put, moje bijedno srce, moja bijedna duša, moje bijedno tijelo istrošiti, očistivši se od svih zemaljskih ništavosti...Zatim, moje već ispražnjeno ja, ispuni sobom: da se ni na šta zemaljsko ne navežem; da me uvijek Ljubav sačuva.”[1]

"JER JA, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: „Ne boj se, ja ti pomažem." (Iz 41,13) Ove riječi proroka Izaije, iz prvog čitanja današnje Mise, podsjećaju nas da je u nastojanju da se bolje pripravimo na dolazak Isusa najvažnije pouzdanje u pomoć Božje milosti. Bog će nas preobraziti ako smo poslušni njegovim nadahnućima.
Tada će u našim srcima niknuti novi život; ono što je u nama možda bilo neplodno, bit će obnovljeno. Okusit ćemo u svojoj duši ostvarenje Gospodinovog obećanja: "U goleti bregova otvorit ću rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju." (Iz 41,18).

Bog će nam dati svoju milost poput rijeka koje daju život poljima. U toj tajanstvenoj izmjeni između naše volje i Njegove, naša je uloga željeti i primati njegovu milost, uklanjajući zapreke koje bi mogle osušiti njezin plod: „Isuse, neka moje jadno srce bude ograđen vrt; neka moje jadno srce bude raj u kojem ćeš Ti moći obitavati; neka ga moj Anđeo Čuvar štiti, vatrenim mačem pročisti sve osjećaje prije nego se u meni nastane; Isuse, božanskim pečatom svoga Križa zapečati moje bijedno srce.”[2]

Želimo ljubiti Gospodina svim svojim srcem, pa ga molimo da nam pomogne vidjeti što nas još udaljava od toga da dijelimo njegove osjećaje: manjak ljubavi i milosrđa prema drugima, sebičnost, ravnodušnost… Molimo ga za pomoć njegove milosti da očisti naše srce.
„Ovaj je dar dan onima koji su ga tražili, koji su ga željeli, koji su se trudili da ga prime.”[3]

Poziv Crkve da pročistimo srce u vremenu došašća ne odnosi se samo na iskorjenjivanje zaraze. Riječ je o nečem bitno drukčijem i puno privlačnijem: želimo pročistiti svoje srce – ponizno moleći Gospodina za pomoć – kako bismo ga sve više poistovjetili s Kristovim Srcem.

"MI KRŠĆANI zaljubljeni smo u Ljubav" „Naš Gospodin ne želi da budemo suhi i kruti poput nežive tvari. On želi da budemo prožeti njegovom ljubavlju!”[4] Da bi naša srca bila ispunjena božanskom ljubavlju, moramo Boga moliti za taj dar, kao što činimo u zbornoj molitvi današnje Mise: „Potakni, Gospodine, naša srca da priprave put tvome Jedinorođenome Sinu, da bismo, po njegovu dolasku, bili dostojni služiti ti očišćenim umom.”

S naše strane, trebamo se truditi „djelovati i živjeti i umrijeti kao zaljubljenici”,[5]preuzimajući molitvu svetog Josemaríe: „Gospodine, udijeli mi da budem toliko tvoj tako da u moje srce ne uđu ni najsvetiji osjećaji, ako nisu prošli kroz tvoje ranjeno Srce.”[6]

Liturgija došašća često ponavlja hitan navještaj: Gospodin dolazi, i moramo mu pripraviti sve širi put, sve čišći dom, sve spremnije srce. Za onoga tko ljubi, nije dovoljno samo čekati Ga – ljubav nas potiče da Ga idemo tražiti. Zato sada donosimo odluku da ćemo Ga tražiti u molitvi, u malim znacima ljubavi, poput naše Gospe i svetog Josipa. Želimo naći Isusa u svojim pobožnim činima tijekom dana, reći mu da Ga volimo, da nas bole naše nevjernosti, da smo nestrpljivi da Ga primimo.

Bog će nagraditi naš trud da mu se približimo. Kao što molimo u današnjem psalmu: „Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu i bogat dobrotom” (Ps 145,8). On će nam dati slobodnije srce, srce dublje uronjeno u ljubav, koje širi mir i radost na one oko sebe. Kako bismo postigli taj dar, obraćamo se našoj Gospi, Majci lijepe Ljubavi, slijedeći savjet svetog Josemarije: „Moraš reći Djevici, upravo sada, dok si sam sa svojim srcem, govoreći bez buke riječi: Majko moja, ovo se moje jadno srce ponekad pobuni…Ali, ako mi ti pomogneš… - I pomoći će ti, kako bi ga ti sačuvao čistim i proslijedio putem na koji te Bog pozvao: Djevica će ti uvijek pomoći da izvršiš Volju Božju.”[7]

[1] sv. Josemaría, Kovačnica, br. 41
[2] sv. Josemaría, Kovačnica, br. 412
[3] sv. Jeronim, Komentar Evanđelja po Mateju, 3, 19, 11
[4] sv. Josemaría, Prijatelji Božji, br. 183
[5] sv. Josemaría, Kovačnica, br. 988
[6] isto, br. 98
[7] isto, br. 315